Svako malo na vratima nam se pojavljuju neki ljudi koji traže novac za razne namjene. Za zdravstvene fondove, pomoć gladnoj djeci, pomoć za ugrožene životinje…
Jučer se ponovo oglasilo zvono na vratima i supruga je već tražila „nešto sitno“ i prije nego što je otvorila vrata. Zvonio je jedan čovjek koji prikuplja priloge za pomoć klovnovima koji zabavljaju djecu u bolnicama. Ali ovdje nije bila dovoljna jednokratna pomoć niti „nešto sitno“, nego se moglo samo prihvatiti obavezu da se svakog mjeseca uplaćuje određen iznos na njihov račun. Naravno, tvrdi ovaj volonter kao i svi prethodni, može se odjaviti ako se nekada predomislimo.
Ali imali smo iskustvo s takvom mogućnošću gdje smo se jedva izvukli, a onaj ko se jednom opeče, i na hladno puše. Prvo je trajalo ko zna koliko dok smo uspjeli stupiti u kontakt s njima. A onda je ispalo da smo promašili rok u kom smo se mogli odjaviti i trebalo je plaćati još jednu godinu i dobro paziti pa idući put zahtjev predati mjesec dana prije isteka te godine, inače odosmo u još jednu. Zato više takve obaveze ne prihvaćamo. Gdje se može jednokratno pomoći, bez ikakvog potpisivanja bilo čega, u redu, u mjeri u kojoj se to može i želi.
A dalje, što se klovnova koji zabavljaju djecu u bolnicama tiče, treba cijeniti njihov trud,lijepo je to što pokušavaju uljepšati bar neki trenutak malim bolesnicima. (Vjerujem da bi se i za ovaj posao našlo ljudi koji bi to radili besplatno.) Ali moram priznati da bih ipak prije pomogao djeci koja umiru od gladi i koja nemaju nikakvu šansu ni vidjeti bolnicu, a kamoli se u njoj liječiti. Kada bih imao mnogo novaca, pokušao bih zadovoljiti prije mnogo drugih potreba djece koja su ugroženija od one koja imaju i klovnove u bolnicama, a tek kad bih sve te obaveze podmirio, mogli bi i klovnovi dobiti svoj dio.
Znam, svima nama je stalo da svojoj djeci učinimo život što ljepšim i zanimljivijim; da imaju što manje problema ili prepreka na putu; da budu što veselija i uspješnija. Ali ne trebamo zaboraviti da svi roditelji žele isto, a da neki ne mogu svojoj djeci osigurati ni toliko hrane da prežive. Možda ipak trebalo prvo omogućiti svima da budu siti, a onda se pobrinuti i o klovnovima koje treba platiti?
Htjeli-ne htjeli gospodine Ivo, klovnove plaćamo evo već nekih 25-30 godina a ništa potpisali nismo. I usput, uopšte nisu zabavni. Naprotiv.
Ljudi zvone na vrata, otvaraš, oni pitaju s više ili manje mašte, ti odlučiš dati ili ne. Zašto bi se i komu opravdavao. Nikoga nisi zvao, nikom smetao, nikoga provocirao. I onda kad odu s vrata, proradi savjest – možda sam trebao dati, ma nisam, tko ih .ebe, nisam ja zadnja budala na svijetu. I lijepo to spremiš u ladicu ‘Zaboraviti čim prije’. Ipak, ti koji skupljaju novac za bilo što su ipak pošteni jer dođu i pitaju, računaju na ljudsku solidarnost (kao na svoju valutu), računaju na ljudsku naivnost. Uzima nam se svakog dana enorman novac, a da nas nitko ne pita smije li. Mašimo se za džep, mislimo otići na kavu i vidimo da imamo sto kuna, odlično. Za me i za ‘ako tko naiđe .ebiga’ će biti dovoljno. Ali nije to mojih sto kuna, unutra je samo 75 jer će 25 otići za PDV. A i tih… Čitaj više »
A da za promjenu politicari skinu maske i odu dijeci prodavati price koje nama prodaju 30 godina, i tako odgajaju nove generacije glupih glasaca koji za njih glasuju.
koliko novca treba skupiti da bi se imalo malo inspiracije i kupilo jedan crveni nos? Jumbo plakati, reklame na tv-u, prospekti koji dolaze na kucnu adresu? Nekako mi se to sve skupa cini kao dobar biznis koji kao smokvin list koristi jako plemenitu ideju zabavljanja malih pacijenata
“KLOVNOVI” ???