Koga li si prevario, sine?

Nekada i u naizgled najpoštenijim poslovima ima neposlovnosti, prljavštine i prevara, a i u najnepoštenijim ima poštenja. I najokorjelije mafijaške organizacije nekada imaju tako čvrste moralne principe na kojima bi im se moglo pozavidjeti.

Sve to mi je palo na pamet dok sam slušao priču koju je nedavno ispričao jedan švercer mojoj poznanici, a koju ću ja sada ispričati vama.

Priča švercer kako se tim „poslom“ bavi gotovo cijeli život, ali da sve vrijeme pokušava biti pošten koliko je više moguće. Taj švercerski gen je, smatra on, naslijedio od majke koja je gotovo cijeli radni vijek provela putujući do Sarajeva i nazad. Kod kuće je kupovala ono što bi se tamo moglo dobro prodati i od toga lijepo živjela. Imala je ona jednu poznanicu u nedalekom selu koja se također bavila švercom, ali je sad ostarjela i onemoćala pa se drži kuće. E, od te starije gospođe junak naše priče je kupio prasad. Ona nije znala ko je on, pa se prvo raspitala je li iz nekog sela iz kog je bio jedan poznati švercer koji je varao, i s njim nije željela imati posla. Kako je ovaj kupac bio iz drugog, ne tako ozloglašenog sela, trgovina je mogla započeti.

Čini se da bakaviše nije bila u formi, nije bila dobro informirana o cijenema i tražila je novaca manje nego što je bilo za očekivati. Švercer je trljao ruke i požurio da utovari robu, ali starica nije dozvoljavala da on hvata i tovari prasad, po njenom vjerovanju to bi joj donijelo nesreću. Ona, kao domaćica, trebala ih je hvatati, ali je bila prestara za to. Pozvala je u pomoć dvije susjede da pomognu pri hvatanju i vaganju, ali ni one nisu bile sposobne za to pa su na kraju našli kompromisno rješenje – kupac bi uhvatio prase i predao ga starici u ruke, a onda je ona predavala njemu u ruke i time su bili svi zadovoljni.

Mjerili su kantarom, a kupac je krišom kontrolirao koju kilažu susjeda upisuje. Primijetio je da uvijek upiše kilogram više, te shvatio da je i to bio jedan od razloga zašto je baka pozvala pomoć. Ali nije se usuđivao stavljati primjedbe jer je računao da će na desetero prasadi izgubiti deset kilograma, a dobio ih je i pored toga mnogo jeftinije nego što je realna cijena. Ako počne prigovarati, može se baba naljutiti i prekinuti posao. Međutim, deseto, posljednje prase je bilo znatno veće od ostalih, imalo je 37 kilograma, dok su ostali imali i do desetak kilograma manje. Valjda po nekoj inerciji, susjeda je upisala 27 i tako ne samo da je anulirala sve što je do tada zakinula, nego je kupac bio u plusu za jedan kilogram koji će dobiti, a neće ga platiti. On je i to prešutio, platio je koliko su izračunali da treba, i svi su bili zadovoljni, uvjereni da su dobili više nego što treba.

Kad je švercer došao kući, istovario je prasad u svoj svinjaci vidio da je jedno prilikom vožnje slomilo nogu. Ležalo je u bolovima pa ga je on ostavio ispred svinjca. Došla je njegova majka i pitala otkud mu prasad, a on je rekao da ih je upravo kupio. „A zašto ovo ovdje leži?“, pitala je pokazujući na prase sa slomljenom  nogom. „E, to je slomilo nogu dok sam ga vozio.“ Majka ga je pogledala, prijekorno vrteći glavom: „Ma, koga li si prevario, sine?“ „Koga?! Takvu kao što si ti, koga bih drugog?!“, ljutito joj je odgovorio sin.

Na kraju zaključuje kako „uvijek treba pošteno raditi, jer eto, jednom ne uradiš kako treba, i već ti se osveti.“