Smještena na ruskom poluostrvu Kola u Arktičkom krugu, Kola Superdeep Bušotina bila je međunarodno poznata kao najveća svjetska rupa na svijetu gotovo dvadeset godina.
U nedelju je obilježena 50. godišnjica od početka bušenja na Kola Superdeep Bušotini, ambicioznom sovjetskom naučnom projektu koji je krajem 1980-ih ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao “najdublja ljudska invazija na Zemljinu koru”. Cilje je bio doći do 15.000 metara, ali se bušenje zaustavilo na 12.266 metra. Očekivana temperatura od 100°C premašena je za 80°C.
Bivši sovjetski ministar za geologiju Jevgenij Kozlovski rekao je da su prije otvaranja bušotine na tadašnjem SSSR-ovom poluostrvu Kola 24. maja 1970. održane „ozbiljne naučne rasprave“ kako bi se došlo do „konstruktivnog razumijevanja“ ovog ogromnog bunara.
Dotičući se naučnog značaja projekta, dodao je da, kao i svaki drugi bunar, prodiranje u Kola bušotinu daje samo opštu ideju o geološkoj strukturi u tom području.
Iako je tako, glavni rezultat operacije Kola Superdeep Bušotina je bio da su specijalisti konačno uspjeli da povežu brojne super duboke bušotine koje su postojale po SSSR-u do 1989. godine raznolikom mrežom, kaže Kozlovski.
„Ovo nam je omogućilo da automatski snimimo seizmičke talase prirodnih i vještačkih zemljotresa na ogromnoj teritoriji, a zatim ih koristimo za određivanje geološke strukture regiona“, objasnio je Kozlovski.
Ovo je predstavljeno kao potpuno novi pristup istraživanju duboke strukture čitavih regiona u zemlji, zasnovan na zajedničkoj upotrebi podataka iz dubokog bušenja, seizmičkog sondiranja i drugih geofizičkih i geohemijskih metoda.
Naučnici su nekoliko godina procjenjivali izglede za podzemne resurse u cijeloj zemlji i identifikovali potencijalna nalazišta rude i nafte i gasa, što se pokazalo kao najvažniji praktični rezultat bušenja na poluostrvu Kola.
1990. godine bušenje u Kola Superdeep Bušotini dostiglo je rekordnu cifru od 12.262 metra, nakon čega su slijedili ambiciozni planovi koji su predviđali da nakon završetka projekta, džinovska bušotina postane jedinstvena prirodna laboratorija za proučavanje dubokih procesa u Zemljinoj kori.
To se, međutim, nikada nije ostvarilo zbog raspada SSSR 1991, što je na kraju dovelo do rušenja bušotine u Koli 2008. godine.
Zamjenica guvernera Murmanske regije Olga Kuznetsova u međuvremenu je najavila da lokalne vlasti već raspravljaju o mogućnosti pretvaranja Kola Superdeep bušotine, koja je i dalje najdublja umjetna tačka na Zemlji, u turističku atrakciju.
Zaustavila ih je velika temperatura koja je omekšavala svrdla za bušenje i sumpor a išla je malo ukrivo takoda nije 100% vertikalna.
U međuvremenu je, u potrazi za naftom izbušena rupa slične dubine (oko 12 km, ne računajući dubinu mora
Ispravak: 15 km je najdublja bušotina na zemlji-Sakhalin project
Ja jos mislim uvik kad citam ovakve clanke, da oni imaju zelju, izmedju ostalog, i probusiti rupu kroz cijelu Zemlju cisto da vide sta ce se desit. Na stranu svi nevjerojatni problemi samo razmisljajuci o tome, al svaki put se pocnem smijat ko neko dite kad se sitim kako je sljedeci problem sve veci od prethodnog i tako na n-tu.
Mozda valja spomenit kako i Japanci rade nelos posao, drillajuci, ali oni to rade na moru a ne na kopnu, sa svojim drill shipom posebno napravljenim za te svrhe – Chikyu.
Radijus Zemlje je 6371 km.
Najdublja bušotina je 12 km ili 0,19% radijusa Zemlje. Ali svejedno će i naši unuci i dalje u školi učiti isto što i mi, one lijepe sličice za presjekom Zemlje u slojevima, od površine do “jezgre”. Kao da dođeš na plažu Bačvice i kažeš da si stručnjak za oceanografiju.
Ne treba ići u toliku dubinu i vraga čačkati. Pusti to, pusti, ne znaš šta može biti. Preporučujem da se zatrpa, prekrsti se i kaže amin.
Tko je autor ovog članka? Valjda treba znati hrvatski pravopis.
Mislio sam, gle nešto o FED-u .. al’ ono prava rupa .. 🙂
Kod nas na Molvama je temperatura 180 stupnjeva Celziusa na dubini 3500m.
Kod nas na Molbama je temperatura 180 stupnjeva Celziusa na 3500m.
Ok. Radijus zemlje je preko 6300 km. Dakle 12 ili 13 km je tek zagrebana površina…