Pjev ptica usko je povezan s njihovom reprodukcijom. Stoga ne čudi što ptice počinju pjevati uglavnom na proljeće. Ljeto je period velike tišine. Topla sezona podudara se s mirnim periodom nakon reprodukcije ptica vrapčarki, koje i tada troše puno energije.
Međutim, ptice nemaju istu definiciju proljeća, a početak pjesme koja se širi može odstupati i do nekoliko mjeseci. Sve ovisi o kojoj vrsti se ptica radi. Imamo one koje zapjevaju vrlo rano u zoru, ali i one druge koje pjevaju do kasne noći. Neke ptice ostaju doma, a druge migriraju i putuju preko suhe pustinje Sahare.
U prosincu i siječnju može se čuti kristalna i pomalo melankolična pjesma poznatog Crvendaća. Našem crvendaću ne smeta ni mrak ni zora. On je uvijek spreman za pjevanje. Ptice kao i ljudi brane svoj teritorij. One to čine pjevanjem. Što su glasnije, njihov teritorij je veći – tako bar kažu.
U siječnju čujemo druge rane ptice poput Palčića i Dugokljunog puzavca koji ne prestaje pjevati. Ne smijemo zaboraviti ni našu Veliku sjenicu. Osim što nam jede suncokret, ona zna i lijepo pjevati.
Zeba, Zelendur i Češljugar su ptice sjedalice. Počinju pjevati malo kasnije, u veljači, prije no što dođu prve ptice selice. Pjevaju čim stignu, a ponekad čak i dok polijeću!
Interesantno? Svi pjevaju, pa i naše ptice koje smo zaboravili, a o kojima su učili u školi. Njima ne smeta ni zima ni ljeto. One su sretne i žive svoj život pjevajući.
Sve je lakše u životu s pjesmom. (sigh)
lijepo napisano jeste ja licno drzim pjevacice citav zivot ali nema tukod ljudi nikakvog osjecaja od stotinu ljudi samo jedan ce obratiti paznju za pjevanje ja sam mislio da smo samo mi gluhi kad ono i ameri prva puska na poklon ubi pticu koja hrana zimi i kucice to je samo da se ukrasi garden i na kraju bog je stvori samo ljude a zivotinje samo tako omaklo mu se
Ovo mi je najdraža ptica, po našu grdelin, stvarno kad zapiva divota je slušat, naša lipa priroda…