Konkretan primjer manipulacije

Nije tajna da je u svakodnevnom životu mnogo manipulacije. Ali manje je poznato ko se sve time bavi i zbog čega. Pogotovo većini ljudi nisu poznate metode kojima se manipulira ljudima.

A manipulacija je dostigla tolike razmjere da sada postoje ljudi koji se samo time bave, od toga žive, i čija se iskustva koriste u nekim veoma važnim poslovima. Oni su u stanju navesti ne samo pojedince, nego čitave skupine ljudi, masu, da se ponaša u skladu s njihovim usmjeravanjem. Recimo, jedan od takvih stručnjaka u manipulaciji na predavanju na kom skupu slušatelja govori o svojim metodama tvrdi da će im sada ponuditi igru u kojoj osvojenu nagradu mogu uzeti i prekinuti igru, ili ići na sve ili ništa gdje će sve izgubiti. On im tvrdi da će se oni odlučiti da idu na sve ili ništa, bez obzira na to što će sve izgubiti. I zaista, tako se dogodi, a igrači kasnije kažu kako ne znaju kako se to desilo, zašto su se opredijelili da idu do kraju kad su već upozoreni da će izgubiti. Jedan, opet, nacrta neki znak i zamoli posjetitelje da nacrtaju slobodno znak koji im prvi padne na pamet, a njih nekoliko stotina nacrta upravo znak koji je on nacrtao, i za koji im je već rekao da će ga i oni nacrtati. Nakon toga ovi manipulatori objašnjavaju publici kako su to izveli.

Ali to rade vrhunski stručnjaci. No, jedan moj prijatelj se zainteresirao za ovu temu i počeo je i sam proučavati. Neke osnove je pohvatao i pokušao primijeniti u praksi. Njegov sin, koji nije baš nimalo vjerovao u očeve priče o manipulaciji, bio je „pokusni kunić“. Naime, sin je uporno koristio jednu staru torbu, a otac je želio da uzme novu, kakva, po njegovom, pripada tako pristojnom mladiću. Sin je bio uporan i nije želio novu torbu, a otac je zaprijetio da će staru baciti. Sin je rekao da je neće dati i čuvao ju je toliko da ju je noću stavljao pod jastuk, da je otac ne ukrade i baci. Otac je rekao da će ipak kradom uzeti torbu i baciti je, a sin je rekao da to neće moći jer će je on sakriti. Otac mu je rekao da je ne može sakriti jer on zna gdje je sin namjerava ostaviti. Kao dokaz tome, napisao je šifrirano mjesto gdje sin namjerava sakriti torbu i to predao sinu, a rješenje šifre je zadržao kod sebe.

Ujutro je sin panično ušao u stan i rekao: „Neko mi je ukrao torbu!“ „Nije niko ukrao, nego sam je ja bacio, rekao sam ti da ću to učiniti!“, mirno je rekao otac. „Kako, pa ti ne znaš gdje sam je ostavio?!“ „Kako ne znam? Rekao sam ti da znam i čak ti to i napisao. Eto, pogledaj, evo ti rješenje šifre.“ Sin je pogledao i zaprepašteno pročitao: „Ormarić u hodniku!? Kako si znao?“

Onda mu je otac objasnio kako ga je izmanipulirao: „Pazi, ja sam tebi rekao gdje ćeš ostaviti torbu i ti si me poslušao, smo nisi toga svjestan. Sjeti se kako sam ti rekao: ‘Ti ne možeš nigdje u stanu ostaviti torbu, a da je ja ne nađem!‘ Dakle, već sam ti rekao da je U STANU ne možeš ostaviti, a da je ne nađem. To je tebi bio signal da je ostaviš izvan stana. Kako izvan stana nema smisla ići daleko izvan zgrade, ti si zaključio da bi dovoljno bilo sakriti torbu u zajednički hodnik, jer ću ja pretraživati stan, a u hodniku jedino ormarići od strujnih brojila su mjesto gdje bi se to moglo sakriti. Jednostavno,  zar ne?“ Sin je bio zapanjen i pomalo ljut.

Eto, kad jedan čovjek koji se ne baš dugo i ne profesionalno bavi ovom temom može ovako izmanipulirati jednu osobu, možete zamisliti šta sve mogu oni koji od toga žive. Stvar je u tome što smo mi uvjereni da uvijek radimo u skladu sa svojim uvjerenjima i stavovima, a nismo ni svjesni da smo možda i sami samo sredstvo pomoću kojih neko drugi ostvaruje svoje ciljeve koji su možda sasvim suprotni od naših stavova i htijenja.