Otpad nije samo smetnja, zagađivač životne sredine, nego čak pravo bogatstvo, samo ako se pravilno iskoristi.
Tako u Nizozemskoj svake godine komunalci sakupe tone i tone opalog lišća, odvoze ga na deponije i od njega prave kompost koji kasnije prodaju. Jedan dio daju i besplatno građanima. U određene dane u godini iz svakog domaćinstva može neko doći i preuzeti svoj besplatni dio, uredno upakiran u najlonske vreće, i koristiti za svoje bašte, cvijeće ili za što mu već treba.
U mom gradu je toliko zelenila, pa tako i opalog lišća, da bi bio veliki problem kada ga ne bi redovno sakupljali i odvozili. Kada otpočne proces truljenja, lišće postaje sluzavo i klizavo, pa bi u tom stanju bilo uzrok mnogih prometnih nezgoda. A otpušta i neugodan miris i stvara ružni sliku ulica. Zato komunalci jedan dio lišće otpuhuju u stranu, ispod brojnih živih ograda, a jedan dio specijalnim mašinama sakupljaju i odvoze na deponije. To deponirano lišće se kasnije dodatno prerađuje i od njega se napravi kompost koji se koristi kao gnojivo za bolji rast biljaka, a pokazao se u praksi kao vrlo dobar za tu namjenu.
Dakle, od opalog lišća, koje se pojavljuje kao višak, smetnja u prometu, remetilac lijepog izgleda grada i proizvođač neugodnog mirisa, na kraju svi imamo koristi. Loše pretvaramo u dobro. Ono što iziskuje gubitak, donosi nam korist. Zahvaljujući tom otpadu, mi ćemo manje energije potrošiti za umjetna gnojiva, a znamo koliko njihovo proizvođenje zagađuje našu životnu sredinu, a uz to još i koliko košta.
Lišće zaista može nekada biti zlata vrijedno. To bogatstvo uočio je davno i pjesnik Ivica Vanja Rorić:
SVUDA LIŠĆE, SVUDA ZLATO
Lišće, lišće, svuda lišće.
Samo pada, samo slijeće.
Al’ šta vrijedi, al’ šta vrijedi,
kad ga, eto, niko neće!
Zlato, zlato, svuda zlato.
Po zlatu se jesen šeće.
Al’ šta vrijedi, al’ šta vrijedi,
kad ni njega niko neće!
Svuda lišće, svuda zlato.
Carsko blago nebrojeno!
Al’ šta vrijedi, al’ šta vrijedi,
kad je zlato pogaženo…
Pokraj puta, pokraj staze…
svi jesenas zlato gaze.
Pokrit će me draga
Žuto lišće ljubavi
Sada si samo
Žuto lišće što se zaboravlja
Žuto lišće dobro za kompost i pjesme
Kada je Stvoritelj načinio drvo i razne biljke načinio je i bakterije i gliste koje će to lišće pretvoriti u hranu za te iste biljke i plodnu podlogu za njihovo sjeme kada odbace lišće, ili kada same umru… Nekada su ljudi imali stoku pa su svoja polja i vrtove gnojili stajnjakom u kome je osim slame bilo i lišće kojega su pokupili po dvorištu i ispod drveća u šumi…. i živjeli su i hranili se u skladu sa prirodom Odumiranjem starog načina života i odlaskom ljudi u gradove sela odumiru obraštena dračom, kupinom i šibljem… a ljude u gradovima, od propasti neće sačuvati kompostiranje lišća i čiste ulice, jer će sami sebe potrovati hranom koja u sebi nema one sastojke koje je Stvoritelj zamislio da budu potrebni za zdrav život. No, nadu polažem u one rijetke koji će to sve uvidjeti i neće se štedjeti kako bi stvari posložili onako… Čitaj više »
“Prenosim nedavnu vijest iz japanskih novina koja je privukla moju paznju. U gradicu Kamikatsucho u zapadnom Japanu procvala je lokalna ekonomija. I to doslovce na ocvalom liscu, koje skupljaju gradjani poodmakle dobi. Tim vitalnim starcima osmijeh ne silazi s lica, a za to imaju i razloga. Jedan od njih je zavidni utrzak od njihove neobicne djelatnosti. Gradic Kamikatsucho na otoku Shikoku broji svega 2000 stanovnika, od kojih je gotovo svaki drugi stariji od 65 godina. Mjesto se proculo po svojoj jedinstvenoj poljoprivrednoj inicijativi: njegovi stanovnici bave se skupljanjem ukrasnog lisca koje se tradicionalno koristi u japanskoj kuhinji. Vjerovali ili ne, ukrasavanje hrane u Japanu prava je industrija, a udio ovog skromnog gradica u toj vaznoj djelatnosti je cak 90 posto. Kamikatsucho je jedini japanski grad koji zivi od biznisa sagradjenog na – liscu. Jela se u Japanu od davnina dekoriraju lijepo oblikovanim listovima, cvjetovima i grancicama. Za Japance hrana nije… Čitaj više »
trpaju lisce u plasticne vrece, kamioni odvoze, trpaju djubrivo u plasticne vrece, kamioni dovoze. sto je tu ekoloski?
radi se o izvrdavanju propisa. recikliranjem biootpada opcine postizu zadani postotak.
mi balkanci koji to lisce spalimo ili bi zatrpali pod malo zemlje da strune na licu mjesta ne bi izazvali nikakav ekoloski otisak.
ali oni ce nama soliti pamet.
kad smo rekli da je hidroenergija obnovljivi izvor energije oni su nam porekli.