Sve nam je na kredit. Dužni su pojedinci, dužne firme, dužne države. Stari dugovi se otplaćuju novim zaduženjima. Kredit na kredit. Ne možemo dugove vratiti mi, ostavit ćemo ih potomcima.
Jasno je to već mnogima, ne samo onima koji se više razumiju u financije. Pogledajmo samo koliko su dužne naše države, podijelimo to s brojem stanovnika, a onda izračunajmo prihode i bit će nam jasno koliko smo stvarno u problemima, koliko nam treba vremena i truda da vratimo dugove.
O tome bi se moglo pisati nadugačko i naširoko. Ali pjesnik smjesti sve u nekoliko stihova i sve nam bude jasnije nego da smo pročitali knjigu o ovoj temi. Evo pjesme koju je prije desetak godina napisao Slavko Mićić, ali koja se sad čini aktualnijom nego tada kada je napisana.
KREDIT, BOŽE!
Na zapadu – zapadalo.
Švabo vrši – Francuz sije.
Radni ljudi vrijedno rade,
liječeć’ se od depresije.Kredit, kredit, Bože, kredit!
Suza kanu – čelik para.
Banka veća od države,
te nas vara i rastvara.Čega li je samo garant
država od povjerenja?
Sve ćeš duplo da joj vratiš
i zadužiš pokoljenja.Kredit, kredit, Bože, kredit!
Hipoteke i žiranti.
Partijašu mandat teče.
Sve prodaše prevaranti.A na kraju, kad podvuku
crtu ispod sanjarenja,
banka na “i” tačku stavi –
ostadoše zaduženja.Evo, već nam prvi zubi
izbijaju – rata prva.
Popara na stolu vruća
i pokoja stara mrva.Da siromah sitno melje –
ni ovaj put biti neće,
nego kupi mrve stare
i evropsko staro smeće.Kredit, kredit, Bože, kredit!
Pomast, da se izvadimo.
Prva rata ko groznica,
kako ćemo da platimo?!Na Zapadu – zapadalo.
Švabo krši – Francuz bije.
Radni ljudi – demostranti.
Banka vlada – a vlada nije.
Kakav kredit! Ja nemam pojma što je kredit. Čak ni račun u banci nemam.
Mrzim banke!
Ako uzmete kredit u banci, otplaćivati ćete ga 30 godina.
Ako opljačkate banku, vani ste za 10.
Iskustva pokazala…
Ako živite u pravnoj državi.
Ispod nekih članaka bi zaista trebalo staviti nekakvo kratko obrazloženje pa da i mi obični smrtnici shvatimo što je pjesnik htio reći i koja je ustvari svrha i smisao članka.
Covjek koji uzme kredit uzet ce ga opet i opet i tako do kraja zivota.Ovisnost o kreditima je fenomen.
Znam ljude koji uzimaju kredit i kad im ne treba.
Na zapadu ljudi kupuju na kredit i ako imaju novac da plate npr.kuhinju,auto,stan.
Valjda dobar marketing ili ko zna sta je.
@Ivo :
Nemoj da te Valter brine !
Nije ”naš”
već ”jeftina” kopija (Pompea)
iz Kine !
Krenimo redom. Kredit si može priuštiti onaj čija su primanja takva da može normalno živjeti i nakon plaćanja anuiteta. Onaj tko spaja kraj s krajem ne može ni dizati kredit. Zato je deplasirano pisati negativno o dizanju kredita.
Interesantno; Tko to ima toliko love da su mu sržave dužne tisuće milijardi ???
Dužne noći dužni putevi,mene dave žive od meneeee…
Seoski bećarac na lejdi ganga žici
Hrvatska je najzaduženija među novim članicama EU. Dugove će vraćati i naša djeca.Anemicni banditu, proklet dan kada si se rodio, kada si se u politiku uvukao i Banske dvore pretvorio u BANDITSKE.
Nema ničeg lošeg u dizanju kredita, pogotovu ako kamate nisu prevelike. Ako radiš u perspektivnoj firmi, imaš relativno dobru plaću i želiš kupiti, imati, napraviti nešto (recimo kad gradiš kuću), onda imaš dva izbora: ići u štednju i godinama plaćati podstanarstvo (ili živjeti u lošim uvjetima u onom što je tvoje) pa nakon uštede neke količine novca ići graditi ili dignuti kredit, izgraditi odjednom i vraćati mjesečno nekakvu ratu. U međuvremenu, dok kao štediš istovremeno plaćaš podstanarske rate i produžavaš svoju agoniju. Što je tu pametnoga? Kredit je odlična stvar, kako u životu pojedinca, tako i u poduzetništvu. Što onda ipak ne valja kod kredita? Mnogi misle da je to što se troši bezveze, na odjeću, luksuz, putovanja. Ali to nije loše. Ako nema putnika, turista, onih po šoping centrima, tko će kupovati, kako će svi u lancu proizvodnje, distribucije, prodaje dobiti svoju plaću? Loš može biti jedino tajming. Ako… Čitaj više »