Krekeću li žabe u Tišini

Kad sam nedavno boravio u zavičaju u Bosni, tamo me dočekalo loše vrijeme, ali čim je malo ugrijalo sunce, u zraku se osjetio stari, dragi miris prirode, oglasili su se fazani iz šumice nedaleko od kuće, zablistale su izbeharale voćke i začuo se kreket žaba.

Kako je nedaleko od moje kuće bara Tišina, za koju kažu da je dobila ime po tome što u njoj žabe ne krekeću, po ko zna koji put sjetio sam se te priče. Kako je ona nastala i je li istinita?

Prema njoj, nekada je davno, u 15. stoljeću, propovjednik Jakov Markijski pored ove bare govorio misu, a žabe su tako glasno kreketale da se njegova propovijed nije dobro čula. On se ljutito okrenuo ka bari i prokleo: „Prestanite kreketati, dabogda u ovoj bari nikada više ne zakreketale!“ Istog trena su žabe prestale kreketati i tu doista više nikada nisu ni zakreketale.

Ne znam je li i koliko je i ovo djelo bilo argument što je Jakov postao sv. Jakov, ali znam da se i danas mnogo piše o tome i da je sv. Jakov cijenjen svetac. I župa u mom selu je dobila po njemu ime, a ako pitate mještane krekeću li žabe zaista u bari Tišina, ogromna većina će reći da ne krekeću i to iz navedenog razloga, mada nkada nisu obratili pozornost na to i sami provjerili.

A kako stojimo s činjenicama? Ne mogu tvrditi šta se događalo u 15. stoljeću, ali mogu tvrditi da danas žabe u bari Tišina krekeću iz sve snage, baš kao i u svim drugim barama. To sam čuo mnogo puta, to čuju i svi drugi, samo mnogi i ne razmišljaju o tome. Čuje se kreket žaba sa svih strana, i ko će razmišljati baš i o tom detalju – krekeću li još i u toj bari?! Uostalom, čak se i na mnogo mjesta može čuti i naći napisano da žabe u Tišini ne krekeću. Evo samo jednog primjera na koji prvo nabasah na portalu čije ime upućuje na to da im treba vjerovati, Svjedočanstva & Vjera: „U župi Deževice ima jedna pećina i izvor sv. Jakova. U Ostružnici jedno jezerce postalo je na njegov zagovor bogato ribom. U sutjeskom samostanu čuva se čudotvorni križ sv. Jakova. U Posavini je ušutkao žabe koje su svojim kreketanjem ometale slušanje njegove propovijedi. To mjesto je dobilo ime Tišina.”

Uostalom, ovo što pišem veoma je lako provjeriti. To mogu svi koji se približe bari, a o tome pišu i neki svećenici. Fra Miro Jelečević je također rodom odavde i sam je čuo bezbroj puta kreketanje žaba u Tišini i pisao o tome: „Ima o Tišini jedna legenda. Kaže: Sv. Jakov Markijski, fratar i gorljivi propovjednik, jednom nekad davno propovijedaše u tišinskom kraju. Njegovu žarku riječ nadglasavalo je kreketanje žaba. I on ih zapovijeđu utiša, veli priča. Iz osobnog iskustva ipak znam da u tišinskoj župi žabe još krekeću.“

Ali uzalud činjenice, većina ljudi nekada naprosto ne želi čuti istinu. A kada je tako u ovom slučaju koji je toliko jasan i dokaziv, možete zamisliti kako je tamo gdje je istinu teže dokazati.