Kruha i igara

Nije novost da su moćni za narod pripremali i pripremaju razne igre i „igre“ kako bi ih okupili i njihovu energiju usmjerili u pravcu koji organizatorima neće smetati.

I u naše vrijeme ima igara, vidljivih i nevidljivih, koje odvlače pažnju mase na sporedne stvari, samo kako se ne bi bavile važnim pitanjima. Ovih dana je tako javnost zaokupljena time koju pjesmu Ibra pušta prije treninga. I mom drugaru, s kojim se stalno dopisujem, nije promakao ovaj detalj pa je on sagledao taj problem iz svoga ugla. Kako on umije vidjeti ono što mnogima promakne, učinilo mi se zgodnim ponovo „zloupotrijebiti“ njegov mail i pokazati ga našim čitateljima, vjerujem da će biti zanimljiv. Ali kako je ovo napisano kao privatno pismo, malo slobodnijim stilom, ponešto ću i preskočiti ili „upristojiti“, ali poruka se neće promijeniti (poruka prenešena bez pravopisnih ispravki):

„Nema ni jednog jedinog dana, a da mediji (ne indroktriniraju i drze pod kontrolom ogromne mase ljudi, ne samo na Zapadu, nego i u „globalnom selu“, i to sve redom: mlade, naivne, ili vec odavna zaglupljene) ne lansiraju „pitke“ price o modernim idolima i uzorima kapitalistickih drustava („proizvedenim i unaprijedjenim“ korisnim idiotima: sportistima, pjevacicama i pjevacima, modelima, glumcima … iz tkz. Sou biznisa) gdje ih se predstavlja kao ugledne i uspjesne pojedince; slavne, bogate i uticajne.

Silni „uspjesi“ (lova, slava, „p…e ko salate“, jahte, vecere – koja se mora podijeliti sa fanovima, preko drustvenih mreza, npr. juneci stek za 1.200 € onog idiota, fudbalera iz Bayerna – razne posjete koncertima pop-rok zvijezda, odsjedanja po VIP lozama koje se skupo placaju, skupa auta, ili cime se vec hvale, sladak zivot bez motike, ili rada u smjenama, ili rudniku, u kojem mu je otac, ili stric radio…. Zasluzuju „talenti“ koji upornim radom, trudom, treningom… krecu  sa dana i stizu u „predjele zvijezda“, i rade usput ono sto vole, odnosno u onome sto je GAZDA= kapital, jos odavno odredio kao „jedinu vaznu privrednu granu“, gdje se moze uspjeti u zivotu, odnosno zabavu za sirotinju: fudbal, tenis, kosarka, hokej, razne radio hit-ljestvice, nagrade za uloge, … ) dojucerasnjih autsajdera= „beraca zeljeza“ iz okoline Tuzle ili bilo kojeg grada svijeta, recimo Detroita, je najbolji opijum za milione, koji jedinu sansu vide „u Areni sou biznisa“, kao u vrijeme robova i gladijatora (samo sto danasnji PATRI svojim robovima daju da u tim borbama pokazuju i emocije i ne moraju se boriti na smrt ili zivot).Kakva perfidnost za milione, koji nikada nece doci na binu i postati „slavni i bogati“ = „dodirnuti zvijezde“, kao njihovi uzori, a zele to cijeli zivot i tako u tim zeljama i umiru.

Sou biznis je samo jedna od poluga zapadnih  elita u vladanju masama (jos s kraja 19. i s pocetka 20. stoljeca se sa time pocelo, jer se sa Olimpijskim igrama uocilo da je to osobito efikasna, s jedne strane jeftina, a sa druge profitabilna metoda, pa moderni, profi-sport, kao i sou biznis najbolje, odnosno najreprezentativnije danas predstavljaju paradigmu KAPITALIZMA). Kapa dolje za sistem „da se Vlasi ne dosjete“.Pored religije, nacije, drzave (sve same utopije, koje u sustini nista ne znace, osim „podijeli pa vladaj“), sou biznis je slatka prica, za naivnu, slabo obrazovanu radnicku klasu, bolje reci proletarijat ili sada vec lumperproletarijat.

Nema grada a da nema dva rivala u nogometu (London, Milan, Mancester, Bec, Beograd, Rim, Pariz … gdje se Golje izmedju sebe mrze, tuku, kolju … samo da ne misle o onome kako ih kapital iskoristava cijeli zivot, i magarci. I nije mu ni ta gradska podjela dovoljna, vec je napravio i klubove od firmi gdje Golje rade kao najmnici, pa tako imamo; Wolfsburg – kontrolisan od VW, pa Bayer Leverkusen – kontrolisan od Bayera, pa Red Bull Leipzig, Salzburg, pa … toga je koliko hoces, gdje se radnici poistovjecuju sa svojim poslodavcima).

A kad sam kod religije, nacije i drzave … dovoljno je vidjeti sta se sve proizvelo od pocetka 20 vijeka, kada su propale velike, imperije (Austro-Ugarska, Turska…). Nastalo je na desetine malih „ni za k…c“ drzava, sve „moj do mojega“, al zovu se „drzave“; iako se vjerovalo, da ce se tako stici do slobode, bilo je obrnuto.I sada kada se igra fudbal, oni, njihovi potomci, reprezentativci stavljaju ruke na srce i pjevaju himne tih „drzava“. Zamisli kada igra Gibraltar (ne znam da li ima 50 hiljada dusa koje cine tu „gigant“ drzavu) protiv Kine (a njih ima jedna ipo milijarda). Kakav je to mec!? Pa, nogomet to „izjednaci“ i igra se „prestizna utakmica“. Pa, ko je tu budala!? Pa oni sto sjede u kaficima i piju „Zuju“, „Pana“, „Jelena“ i drhte, da li ce njihovi junaci zabiti neki gol, ili kos … drhte, pjene, psuju, svrsavaju …jer su poistovjeceni sa „svojim junacima“. Umjesto da oni u to vrijeme setaju po sumi, livadi, kupaju se i plivaju u rijeci, jezeru … rade nesto smisleno za svoju dusu i tijelo …. Oni se „opijaju“ u smrdljivim kafanama, pijuci pivo i gledajuci „uspjesne, slavne, bogate nacionalne heroje“. Kakva igra emocijama! Perfektno.

Svaka cast, nasoj ogromnoj zasljepljenost i= ludosti = indoktriniranosti.Sta ima onaj iz nekog trstenickog sela, ili sela podno Ozrena od toga sto je Djokovic pobijedio Reodzera Federera u Parizu, Londonu, Melburnu …?Ništa! I nikad nece imati.

I sad kad pogledas Balkan, odnosno Jugu, prije i poslije rata, vidis sve go k…c do k…a od drzava, predsjednika, i ministara… sve go lopov do lopova. Sta god da nabrojis, vidis svu bijedu kako onih koji su za jedno „Za“, tako i one koji sve to kao kritikuju i misle da je njihovo „Za“ ispravno. Kakva je tek to bratija, svi skupa! Te „nacionalne eliete“. Za nevjerovati.

Ali, sta je najgore u svemu tome, oni u tim „svojim orgijama“ trguju zrtvama, kao vlastitim kapitalom; neduzno poubijanim, protjeranim, raseljenim (nasim) ljudima i igraju se nasim najsvetijim emocijama. Ko moze biti ravnodusan na smrt djeteta, brata, oca, silovane sestre, zene, djeteta?! E, ti dripci mogu, jer sebi daju ekskluzivno pravo, da samo oni imaju pravo, da kazu ko je bio u pravu i cija je zrtva zrtva i ko je bio agresor. Nabijem ih sve redom na onu stvar (to se samo tako kaze u nemoci, da ih nabijem, ali ko sam ja spram tih sada „vaznih“ govnara; i zato: JA TE NASE „NARODNE VODJE; KAO I DUHOVNE PREDSTAVNIKE“ DUBOKO PREZIREM. Ja se njih gnusam i nemam rijeci da opisem moj emotivni odnos naspram tih hulja. Svi redom su djubrad, koja nista nije pruzila zivim ljudima na Balkanu (osim naravno vlastite koristi i), osim suza, znoja, bijede, religije, sljepila i na kraju bijega iz tih „drzava“ koje im je jos jedino preostalo (nasem napacenom svijetu).

Sta sada imaju ljudi iz svih tih „nezavisnih drzava“? Ništa! I sta rade? Pa napustaju tu teritoriju i idu u dobrovoljno ropstvo, a ono njihovo u zavicaju ce toliko biti obezvrijedjeno, da ga kapital nece morati kupovati, nego ce doci jos kao spasitelj, i uzeti dzabe da ne propadne. Kakva perfidnost, i kakvo savrsenstvo KAPITALA; majku mu kapitalisticku!

Ali, mora se biti realan i treba skinuti kapu tim vladaocima (jer tako su anglo-saksoni zauzeli Indiju u kojij je zivjelo 200 milona ljudi sa samo 40.000 ljudi. Uvijek isti princip: zavadi pa vladaj). Kapa dojle! Tako rade i sada svuda po svijetu (Siiti, Suniti, libijska plemena, na Balkanu, balkanske vodje, Ukrajina, Sirija…).

Naravno da bi bilo pogresno reci da je narod lud. Tu velika vecina ljudi grijesi. Ne! Narod nije glup, i nikada nije bio; samo je nemocan i neorganizovan. Nikad se narod nije mogao organizovati, i nazalost nece moci. Kontrolori sistema su uvjek ispred i unaprijed diriguju „desavanje naroda“. Nikada se narod nije sam organizovao i nece nikada. Nema narod instrumente za to (ni vremena). Nazalost. I kako god da bude, i sta god da se desi i sada, opet ce narod popusiti. Zasto? Iz razloga, sto treba da bar 100- 200 godina vlada mir, pa da se u trecoj, cetvrtoj generaciji Golje posvete prirodi, skladu, mjeri, prirodnim, ali i drustvenim zakonima bez iskoristavanja drugih, i koji bi bili neoptereceni prosloscu, vec samo i iskljucivo sadasnjoscu i  odnosima, koji bi bili zasnovani na prirodnim, pravednim selekcijama.I kada ce doci takvo vrijeme? Kad bude (ako ikada bude) mir, dobra volja, postenje, sloboda u velikom dijelu populacije.