Drama Tene Štivičić Tri zime,drama prati četiri generacije žena čije su sudbine povezane jednom kućom
Drama Tene Štivičić Tri zime, premijerno je izvedena u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu krajem travnja 2016. godine u režiji Ivice Buljana. Drama je doživjela praizvedbu 2014. godine u londonskom Nacionalnom teatru kada je dobila nekoliko značajnih nagrada pa je hrvatska publika s nestrpljenjem dočekala predstavu u kojoj glume Dragan Despot, Ksenija Marinković, Jadranka Đokić, Barbara Vicković, Bojan Navojec, Alma Prica, Nina Violić i drugi.
Tena Štivičić autorica je desetak uspješnih drama (Europa, Krijesnice, Sedam dana u Zagrebu, Invisible) koje se s uspjehom izvode na svjetskim jezicima, a Tri zime se smatra jednim od najvećih svjetskih uspjeha hrvatske drame. Osim toga, ovom dramom se autorica afirmirala u londonskom kazalištu dobivši i prestižnu nagradu Susan Smith Blackburn koja se dodjeljuje autoricama koje pišu na engleskom jeziku.
Složena povijesna drama
Kao predložak za dramski tekst Tena Štivičić je iskoristila priču vlastite obitelji, ali ju je razvila smještajući priče svojih junakinja u različite povijesne kontekste. Preplitanje intimne i hrvatske nacionalne povijesti u ovoj drami je premašilo uske državne i regionalne okvire, a to je prepoznala kritika i publika u svijetu. Tri zime donosi priču o četiri generacije žena koje su povezane jednom kućom, a njihove živote obilježili su ratovi te društvene i političke promjene u periodu od 1945. godine do danas. Nestabilnost društva i obnavljanje ratova drama je zahvatila prikazujući događanja iz 1945. (Drugog svjetskog rata) i iz 1990. (početak rata koji je obilježio raspad Jugoslavije), ali i iz najnovije povijesti jer posljednji dijelovi drame prikazuju 2011. godinu. Tri zime iz naslova odnose se na ove tri godine u kojima je smještena radnja. Drama je bogata povijesnim referencama i poznatim ličnostima, a politički potencijal dodatno je podcrtan i temama kao što su otuđivanje državne imovine i ženske emancipacije.
Nestabilnost kućnog praga
Nestabilnost zemlje i obnavljanje ratova ovjekovječeni su kućom koja pruža zaštitu, a u isto je vrijeme nesigurna, krhka i traumatična za njezine stanovnike. Koncentrirajući radnju na jednu kuću, drama Tri zime uvlači gledatelje u svoj svijet dajući im priliku da u nju unesu povijest vlastite obitelji jer je svaka obitelj ispresijecana s nekoliko ratova koji su zadesili Europu i regiju. Iako autorica Tri zime poseže za vlastitim obiteljskim pričama, dramu snažno određuju ženski likovi i ispitivanje emancipacije i oslabljivanja ideološke pozicije kod žena. Navodeći publiku da promisli želi li u traganju za emancipacijom gledati u prošlost ili smisliti novu strategiju subverzije, drama stavlja gledatelja pred izbor želi li biti nemoćni promatrač ili aktivni sudionik u povijesnom beznađu.
Složen tekst drame Tri zime zahvaća sedamdeset godina europske povijesti, ali se kloni ideološkog mišljenja te stoji distancirano u odnosu na bilo koju ideologiju koja se pojavljuje u zbilji. Bez patetike, drama na površinu izvlači rušenje povjerenje građana u društvene i političke preokrete, a na zgarištu ideala drama prenosi priču o ljudskom traganju za vjerom, podrškom i novim početkom. Reakcije publike i kritike pokazale su da je riječ o vrijednom štivu i drami koja je našla put do kazalištu često nesklone publike, a Tena Štivičić se ovaj put zasigurno upisala na popis najznačajnijih hrvatskih dramatičara. Najavljeno je da će dramu ekranizirati bosanskohercegovački redatelj Danis Tanović, a publici ostaje za vidjeti hoće li i koliko film nadmašiti kazališnu izvedbu.