Labud

Živog labuda sam vidio tek kad sam uveliko išao u školu. Kod nas ih prije nije bilo. Ali nacrtanog labuda sam vidio prije polaska u školu.

Bilo je to u školskom udžbeniku moga starijeg brata u sastavu lekcije u kojoj je opisivano ogledalo. Tamo je objašnjeno kako se stvara odraz lika u ogledalu. Ispred ogledala je bio labud, a u ogledalu njegov lik. Ali ispod labuda je pisalo „labud“, a u ogledalu „dubal“, dakle, naopačke. Ja sam već znao čitati i prije polaska u školu i ponosio sam se time što sam uspio tu riječ pročitati, a brat mi je objasnio da je ona druga riječ ista, samo naopačke pročitana. To mi je bilo toliko zanimljivo da sam, zahvaljujući ovom labudu, počeo i druge riječi čitati i izgovarati naopačke. Tako sam uskoro mnoge riječi, prvo kraće, a onda i malo duže, mogao, bez mnogo razmišljanja, izgovarati i naopačke. Kasnije sam to još uvježbao pa sam mogao govoriti čitave rečenice unazad.

Poslije se pojavio i lijepo upakirani, mirisavi sapun koji se zvao labud i na čijoj je površini bila utisnuta silueta ove lijepe ptice. Bila je vidljiva samo dok je sapun bio nov, a kako se on upotrebom trošio, lika ptice bi ubrzo nestalo. Onda sam saznao da jednog dječaka iz susjednog sela zovu Labud. Moram priznati da sam mu pomalo zavidio na tako lijepom nadimku. Ih, mora da je neki ljepotan! No, pravog labuda sam vidio tek u zoološkom vrtu. Kasnije se pojavila televizija i onda se moglo gledati labudove kako se brčkaju u vodi, kako lete, kako svojim vratovima dva labuda prave srce, što se pojavljivalo često kao motiv i na razglednicama koje su zaljubljeni momci slali svojim izabranicama.

Ali jedne godine su se i u našim selima odnekuda pojavili labudovi. Pričalo se o tome kao o neobičnom događaju. Ubrzo je izbila lovačka afera u kojoj je predsjednik komiteta optužen da je ubio labuda, a labud je bio zaštićena vrsta, i nastala je prava frka oko toga. Uglavnom, sad su labudovi definitivno došli i u naše krajeve i možemo ih vidjeti svake godine na određenim mjestima. Ovih dana sam dobio jednu fotografiju labudova na Savi u Bosanskom Šamcu, koju je snimio nekadašnji moj učenik Mensur Dervić. Fotografija me podsjetila na čitavu priču koju sam vam upravo ispričao o mojim susretima s ovom riječju i s pticom.

Vjerujem da se i vi, dragi čitatelji, sjećate kako ste se „upoznali“ s labudom?