Laži, laži, laži me…

Laganje je veoma loša osobina , to gotovo niko ne spori. Nazvati nekoga lažovom smatra se često uvredom, bez obzira na to koliko bilo očito da je izrečeno istina.

Ali i pored toga svijet je pun laži i lažova, malih i velikih, vještih i nevještih. Neki svojim lažima čitav svijet pokrenu na jednu ili drugu stranu; neki zahvaljujući laži vladaju i odlučuju o sudbinama ljudi. No, postoje i laži koje su neophodne i koje su korisne. I neke takve laži su usmjerile mase ljudi u dobrom pravcu i donijele dobrobit čovječanstvu. Korisne laži najčešće su one male, sitne, one koje ne nanose veliku ili čak nikakvu štetu, a donose dobro. I kako postoje brojne poslovice i izreke koje nam govore o štetnosti laži, postoje i one koje govore suprotno. Sjetimo se samo pjesme u kojoj se pjeva: „Laži, laži, laži me, ti to radiš najbolje.“

Na neke ljude stimulativno djeluju različite stvari. Na primjer, nekom nogometašu je posebno važno da bude omiljen među ženama. Trener iskoristi tu njegovu osobinu i nekom prilikom, nakon dobro odigrane utakmice, kaže mu kako je primijetio da se u posljednje vrijeme, od kad ovaj igrač pruža bolje partije, sve više cura raspituje za njega. To bi moglo stimulativno djelovati na igrača da još bolje trenira, štete ne bi bilo nikakve, a koristi bi bilo i za igrača i za klub i za publiku.

Znam jednog dječaka koji ji bio lijen na učenje, a jednu podugačku pjesmu nije htio ni pokušati naučiti. Njegov je otac znao za to, ali je znao i da njegov sin ne voli jednog drugog dječaka, da ga taj iritira svakim svojim potezom. Rekao je sinu da je onaj dječak rekao da se baš raduje što su dobili toliku pjesmu za zadaću samo da vidi kako će ovaj lijeni dječak zamuckivati i dobiti keca kao kuću. Lijenčinu je to toliko isprovociralo da je odmah naučio pjesmu kao nikada do tada i dobio čistu peticu.

Ima i viceva o sitnim lažima. Tako u jednom, jedna žena u avionu zamoli svećenika da joj preko carine prenese skupi aparat za depiliranje, jer njega će manje kontrolirati. Svećenik joj naglasi da on ne smije lagati, ali pokušat će joj pomoći. Kad ga je carinik pitao ima li šta za prijaviti on je rekao da do pojasa nema ništa. „A ispod pojasa?“, pitao je carinik. „Tu, dolje, imam jedan aparat za žene koji nikada nije upotrijebljen“, rekao je svećenik, na što se carinik samo nasmijao i rekao: „Sljedeći, molim!“

Bilo kako bilo, postoje i laži koje mogu biti korisne, koje mogu nekome uljepšati dan, pogurati ga u dobrom pravcu. Ali one su kao lijek i treba ih koristiti samo povremeno i samo u malim količinama. Ako pretjeramo, mogu postati štetne, čak pogubne, baš kao i lijekovi. Neki smatraju da, bez obzira na sve, nikada ne treba lagati i da za to ne može ništa biti opravdanje. Međutim, postoji i izreka koja kaže: „Nikad ne reci – nikad!“. Ni u dobru ne treba pretjerivati, sve ima svoje granice. Jest, laž je – laž, ali ponekad…