Putujemo po svijetu, u ko zna koliko daleke destinacije, i za to plaćamo nekada zaista velike sume novaca, kako bismo se divili ljepotama tih dalekih krajeva.
I zaista, mnogo je odredišta koja vrijede, za koje ne žalimo ni novčića koji smo dali, samo kako bismo uživali u njihovim ljepotama. Pamtimo ih za cijeli život i često ih se sjećamo i pričamo o njima. Kažemo da nam povremeni odlasci na takva putovanja liječe dušu.
Ali ljepote ima tako mnogo u našem okruženju, samo je treba uočiti, pogledati u pravo vrijeme, iz pravog ugla, na pravi način. Eto, jedan moj prijatelj uživa u održavanju dvorišta pa je uz svoje preuzeo brigu i o još sedam dvorišta svojih susjeda koji žive vani. Ta dvorišta su puna raznih trava i cvjetova da on uživa gledajući ih, a u posljednje vrijeme je uzeo foto-aparat i počeo ih fotografirati.
Kad god bi načinio nekoliko fotografija koje bi mu bile posebno zanimljive, sjedao bi za kompjutor i divio im se gledajući ih na ekranu. Tu ih može i uvećavati, pažljivije gledati neke njihove detalje koji se ne uočavaju lako ili čak nikako dok ih se gleda u prirodi. I kaže taj moj prijatelj kako tek sada vidi koliko je stvarno lijep neki cvijet. Cvjetove koje je gledao desetljećima i samo im se površno divio, sad smatra vrhuncem ljepote. Zaključuje da ih, u stvari, do sad nikada nije ni gledao s tolikim zanimanjem. Bio je „slijep i pored očiju“.
Nije ljepota ni samo u cvijetu. Ljepote ima gotovo u svemu, samo je treba znati uočiti. Ljepota je u kapima kiše, pahuljama snijega. Ljepota je u svakom pjenušavom valu. U potoku, u listu na drvetu, u svakoj travci, u kapi rose. Ljepota je i u zvukovima, bilo da su to oglašavanja ptica i životinja, fijuk vjetra, žubor vode, ljudski govor, muzički instrument ili zvuk treperenja lišća. Ljepota je u osjećajima, u zrakama sunaca, u promatranju sretnih lica.
Ipak, čini se da je najveća ljepota u slozi i ljubavi među ljudima. Gdje vladaju ljubav i sloga, i sve druge ljepote su uočljivije i uživanje u njima je veće. Oni koji vole, njima i obična trava sliči na cvijet, a oni koji ne vole, njima i najljepši cvijet sliči na travku, kaže jedna poslovica.
Jeli to asocijacija ili paralela na: Ala je lep ovaj svet?
Svijet je prekrasna složena konstrukcija od svega do svega…pečat djelovanja mudrog Stvoritelja punog ljubavi. I zato je ateizam bajka…samo promatranje žive i nežive prirode oko sebe jača vjeru. Apostol Pavao je u poslanici Rimljanima 1:20,21 napisao:Jer Njegova se nevidljiva svojstva,Njegova vječna moć i božanstvo jasno vide još od stvaranja svijeta,budući da se razabiru po onome što je stvoreno,tako da ti ljudi(nevjernici)nemaju izgovora…nisu mu kao Bogu iskazali slavu ni zahvalnost,nego im je razmišljanje postalo isprazno i nerazumno im se srce pomračilo. Isus je rekao: Promotrite ljiljane u polju kako rastu,ne muče se niti predu,ali kažem vam da ni Salamun u svoj slavi svojoj nije bio odjeven kao jedan od njih(Matej 6:28,29) Jedini problem je čovjek koji je tražio neovisnost od Boga, eto dobio je vrijeme da dokaže svoju (ne)sposobnost. Zbog toga danas na Zemlji mnoge stvari ne funkcioniraju,ljudi pate,priroda pati,zbog čovjekovog egoizma i pohlepe za onim što mu ne pripada,a to… Čitaj više »
Što je ljepota, pitaju se i filozofi i pjesnici. Neki i pronalaze odgovore, koji su više u formi ponude, nego li definicije. Znamo i zašto – ljepota nije objektivna kategorija, Svemir ju ne prepoznaje kao pojam ili pojavu. Slično kao i s pravdom, nema je. U stvorenom poretku stvari su u pozadini svega sile i njihove međuigre. Ljepota dolazi sa sviješću svjesnom sebe. Tek u individualiziaciji te svijesti zapravo. Koliko god se diktatori, kraljevi i carevi trudili nametnuti koncept ljepote masi, podanicima, najamnoj radnoj snazi, proleterima, ne uspijevaju, osim u prijetvornim, lažljivim ograncima svijesti u sebičnom liku. Ljepota je u oku promatrača. Drugdje ne postoji. Manojlovački slap, Skradinski Buk – tek su spuštanja vode s više zemljopisne točke na nižu, voda mora negdje otići. A onda dođe čovjek, kaže uf! koja ljepota. Koncepte o ljepoti nasljeđujemo, nekim se priklanjamo. Ako smo djeca oficira, onda ćemo napisati stih Ti lijepa kao… Čitaj više »
“Lepota će spasiti svet” Dostojevski
18Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22Gradeći se mudrima, poludješe i 23zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova.
24Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, 25oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.
Ljepota koja nestaje
Glupi htv danas kaze da je u srbij pomor pcela a u hrvatskoj kao nije
Toliko mi je lipo, ajme svitu umriti cu od lipote.
Tako je Ivo, lepote ima svuda oko nas. Ali “naša” lepota nije “in”, ako nije negde u dalekom svetu onda je to obično, “seljačko”… Posmatram ljude i nikako da shvatim merila koja su prihvatili. Tačno je da mnogo toga lepoga može da se vidi u dalekom svetu ali ima li išta lepše od lepog majskog dana kod nas u prirodi? Koliko ljudi izlazi u prirodu a koliko čezne da putuje negde daleko? Koliko ljudi uživa u nečemu što je napravio ili bar popravio u odnosu na one koji jednostavno kupe – i ne uživaju? Alerik kaže da carevi, vladari ne uspevaju da nametnu koncept lepote (da kažemo cilja) – hajde da vidimo: Mogućnost putovanja je vezano sa finansijama i slobodnim vremenom što ne može da ima svako. Većina čezne za tim i za mnogo većom kućom nego što im treba i za kolima koja ne mogu da stanu na običan… Čitaj više »
Ljudski mozak je veoma ogranicen,odnosno snazno uslovljen odgojem ,skolom, ideologijom,religijom,propagandom,uslovljen je i povijesnim dogadjajima.I mi obicno zivimo citav zivot u toj uslovljenosti a ta uslovljenost stvara kaos u nama i svijetu oko nas.
Uslovljenost nas prati do trenutka kada prestanemo da se smijemo ili zaboravimo da gledamo u prirodu,sunce,drvece,ptice,od tog trenutka mi prestajemo biti ljudska bica.
Tamo gdje stanuje ljubav nema ljubomore, nema ambicije,nema autoriteta,posjedovanja,prisvajanja,ljubav je kao cvijece,ne trazi nista,ne govori nista,lijepa je i mirise, ona je parfem nase duse!
Složiti ćemo se svi ili barem većina. Moderna žena je lijepa ili barem većina ali: obojana kosa, umjetne trepavice, umijetni nokti, na licu debeli slojevi šminke, nafilane i obojane usne, silikonske grudi i stražnjica, pa i pi*ka, a kada sve to to umijetno skineš, slijedi duboko raočaranje, kao kada ti podvale falsifikat novčanicu od 500 Eura, ali je sve daleko skuplje i možeš plačati cijeli život.
Kada je Bog napravio prvog muškarca i ženu, pogleda muškarca i govori: Ti si dobar, možeš ići; a potom pogleda ženu i rece o ne; debelo sam pogriješio ti češ trebati mnogo kozmetike.