Kada nam neka stvar nije potrebna, kada nam počinje smetati, nepotrebno zauzimati prostor, mi je se riješimo tako što je prodamo, darujemo nekome ili naprosto bacimo. Nekada smo spremni i platiti, samo da je se otarasimo.
Neki ljudi se vezuju za stvari i teško se od njih odvajaju čak i onda kada im više nisu potrebne, dok neki, bez ikakvih emocija, to učine čim im se za odbacivanje ukaže prilika. Tako imao one kojima je puna kuća nepotrebnih stvari, a imamo i one koji imaju samo ono što im je neophodno.
Ali kako je s ljudima koji su nam nekada bili potrebni, od kojih smo ovisili, bez kojih u nekom periodu života, možda, nismo mogli opstati? Šta s njima biva kad nam postanu nepotrebni, kad od njih više nemamo koristi? Ili kad nam čak postanu teret, a ima mnogo takvih slučajeva?
Recimo, roditelji. Oni nas donose na svijet i podižu nas dok smo sasvim bespomoćni. Uče nas životu i pomažu koliko god mogu. Nesebično se žrtvuju za nas. No, u starosti postaju sve slabiji, nemoćniji, i umjesto da nam i dalje pomažu, dođu u fazu života u kojoj je njima potrebna pomoć.
U firmama postoje radnici koji rade vrijedno i vuku firmu, daju sve od sebe. Onda se povrijede na poslu i moraju na bolovanje, postaju balast za firmu.
Postoje prijatelji koji su nam u životu uvijek pri ruci, uvijek uz nas, na našoj strani, spremni pružiti nam ruku i izvući nas iz nevolje. Ali u jednom periodu se stvari preokrenu i zatreba pomoć njima. Umjesto da oni pomažu nama, mi trebamo pomoći njima.
Šta je s bračnim partnerom koji je jedini u kući zaposlen i sve nas izdržava, a onda ostane bez posla, a mi se u međuvremenu zaposlimo i sad mi trebamo izdržavati obitelj?
Treba li u svim tim slučajevima ljude koji su postali nekorisni „baciti na otpad“, kao što činimo sa stvarima? Ima li stvarno ljudi koje smo „bacili na otpad“?
Ako bolje razmislimo, shvatit ćemo da ima. Ljudi su to, nekada, koji su još puni raznih znanja, mogućnosti i vrlina koje su itekako upotrebljive, od kojih bi se moglo imati još mnogo koristi, ali ih niko ne traži i ne koristi. Ove vrijednosti će nestati zajedno s tim ljudima, ali dok su živi, o tome se ne razmišlja mnogo. Istina je da ima i onih ljudi koji svojim ranijim ponašanjem nisu zaslužili veliku brigu onih oko sebe, ali ima i takvih koji su bili uzorni, ali ih opet niko ne pazi i ne drži do njihovih vrijednosti. Prisjećam se, dok ovo pišem, muža koji je svakodnevno posjećivao u bolnici svoju ženu, godinama nepokretnu i u nesvijesti, bez nade da će se oporaviti. Kad su ga pitali što tako uporno dolazi kad ona nije ni svjesna njegove prisutnosti, kad čak i ne zna ko je on, a on im je odgovorio: „Ali zato ja dobro znam ko je ona!“
Šta je u slučajevima „bacanja ljudi na otpad“ ispravno, a šta pogrešno; šta je pravo ili krivo? Mada se odgovor čini jednostavnim i lako vidljivim, do njega ipak nije tako lako doći. Ali sigurno je da je dobro o ovome razmišljati još mnogo prije nego što dođemo u životnu dob u kojoj postajemo suvišni. I sigurno je da odnos prema „odbačenim ljudima“ ne govori samo o njima, nego, možda i više, i onima koji ih „odbacuju“.
Na kraju, vidimo kako se mnogi ljudi odnose prma odbacivanju ljudi slično kao prema odbacivanju stvari. Neki se za njih vežu i ne mogu ih ostaviti niti onda kada bi ih mnogi drugi odbacili. Nekada se vežu i za one koje su drugi odbacili. A neki olako odbacuju i one koji su im bili od velike pomoći i koristi.
P. S.
Na razmišljanje o ovome potaknula me svojim razmišljanjem Lucija, komentatorica na ovom portalu, i hvala joj za to.
Nekada je postojala tradicija tj nepisana pravila tko se kako treba postovati i sto se radi a sto se ne radi drugima, srtarijima , roditeljima… Moderna vremena su stigla a stare vrijednosti se precesto zaboravljaju. Djeca precesto ne respektiraju vise roditelje i starije jer su naucili da im roditelji samo rade da bi se ispunile sve malogradjanske materijalne zelje kao sto je naprimjer laptop i Iphone za desetogodisnjalka, jer “roditelji zele samo najbolje za svoje male”. Zaboravljajuci da je najbolje za male da osjete ljubav ali i strogocu(ne nasilje) i red od strane roditelja. Na kraju djeca i sama vide materijalne vrijednosti kao brzi motor i automobil, skupi mobitel kao nesto najvaznije u zivotu i preko toga se idetificiraju. Ne vaze stare u stvari univerzalne vrijednosti kao marljivost, sarmantnost, kultura i obrazovanje vec postovanje dobiva onaj tko je bezobrazniji, tko nosi odjecu sa markicom, tko ima nabildovanije misice i vozi… Čitaj više »
Pozdrav …Što reći o ovome???Pa SVJETSKI TRENDOVI I POLITIKE su takovi da e stanovništvo “prorijedi” i to se ne radi skriveno već javno…to podržavaju oni koji se stavljaju na biračke liste..oni koji za “povlaštenu” plaću i mirovinu i sebe orodaju a kud neće roditelje ili nemoćne ili nesposobne još za rad…uključujići i maloljetnike…Ovo je nemilosrdno vrijeme zla koje treba promijeniti…ČIME??? Nije da popujem…vrlo jednostavno kao i uvijek…Da se 70%,da se čak 60% ljudi pridržava barem pola od Deset zapovijedi ili Oče naš…danas bi ZEMLJA bila na korak do raja…kako je zapravo naš Stvoritelj i zamislio…U visosti se nemoj uzvisiti,u nizosti se ne daj poniziti…RADI I MOLI…(nema veze sa današnjim vjerskim institucijama,poglavito rmk)
U zapadnoj ekonomiji ljudi su roba , a ta ekonomija vlada nad ljudima zapada i prelila se na čitav svijet , a i ljudi žele biti dio tog sistema nerazumjevajući kakav je to strašan sistem… Pravila i ” vrijednosti ” iz tog sistema su preslikana/implementirana i na sve ostale dijelove zivota kao neka lažna religija a ljudi se vode onom gledaj od čega živiš , a žive od te lažne religije ..
Ljudi su se poceli otudivatì puno prije korone,danas je mnoģi koriste za opravdanje.Jednom kad se presijece nit ,tesko se spaja…Ljudima treba dati šansu iaķo se vecinom vrtimo u krug.Unazad ne puno godina nije bilo domova za starije,danas su trazeni.A naša djeca…Dino Merlin je rekao -Djetetu trebaš kao kad uci vozit bicikl..držiš,cuvaš i onda moras pustiti
Jedan od osnovnih problema s odbacivanjem ljudi je upravo ta korist. Korist proizlazi iz župelnog aspekta, požudnog, kao nametnute prirode kojoj uvelike potpomaže i konzumerizam. Odnosno, konzumerizam nije ništa drugo nego proizvod takvih odnosa, pa i sami odnosi postaju trgovina međuljudskih resursa. Nama je potrebno progledati na izvor zašto je tomu tako, što generira takve procese. Pogotovo iz razloga što se danas uglavnom bavimo rješavanjem posljedica, a ne ulazimo u same uzroke, ne ulazimo u samu srž problema. Ljudi postaju otpad upravo zbog takvog stila života na relaciji ponuda-potražnja. Odsječen nam je arhetip svijetlog, čistog pogleda i spojeni smo na protuprirodni, nametnuti izvor. U tom protuprirodnom pogledu jedni drugima pridajemo vrijednost iz interesa. I naizgled sve funkcionira dok god se okrećemo zajedno oko tog interesa. No, onog trenutka kada se dogodi disbalans, neuravnoteženost, dolazi do pucanja. Time ne kažem da su ljudi isključivo crni ili bijeli, ili da su svi… Čitaj više »
ugadili smo motku rodjaci i sad je niko nece;)
U predinformatičkim vremenima djeca su znanja stjecala učenjem od starijih a stariji su postavljali stroge granice ponašanja mlađih, naravno i sami držeći se kodeksa morala i vjere. Hijerarhija u odnosima se uspostavljala spontano i logički a svatko je znao svoje mjesto. Taj ustaljeni red se održavao do ovih sadašnjih vremena kada je došlo do eksplozije u razvoju komunikacija i informatičke tehnologije. Stvari su se izokrenule, odjednom je mladima omogućena hrpa stvari koje stariji više ne mogu pratiti, pa je autoritet starijih kao stup nosač reda i poretka u odnosima starijih i mladih – izgubio temelj i ruši se… (temelj autoriteta je bio superiornost starijih u znanjima i vještinama koji se stjecao iskustvom). Istovremeno se zbog razvoja raznih tehnologija povećala dostupnost svega i svaćega ali samo za onoga tko ima novca, pa je ubrzo – novac postao najbitniji. Da bi došli do novca ljudi više ne drže do morala i Zapovjedi… Čitaj više »
gledam nesto ovu plavusu, boze, boze, bas smo gresni;)
Svijet u kojem zivimo je konzumeristicki i zivot je isto takav.Dok te trebam ok,kada nemam sta vise izvuci od tebe zaboravi. Dobar je ovaj COVID 19. Nema vise konzumerizma,sad ce pametni poceti koristiti svoje unutrasnje resurse,medju kojima su i stare stvari i stari roditelji, dijeliti ce se mrvice na stolu, jer ih je COVID19 ZVEKNUO U GLAVU “STA JE SADA TO?” Neki su se ponasali,manjina, kao sto ce se sada morati ponasati veceina, ne ziviti na dug,vec misliti i na sutra,kako da prezivi i zivi cijela obitelj, a tu su i stari roditelji. Imam iskustvo, mada sam bio u mogucnosti majku sa starackom depresijom i demencijom poslati u dom nisam to ucinio,pretrazio sam mnogo studija o starackim domovima i pitao mnoge koji tamo rade,zakljucak je bii,ne, nemam pravo to da napravim,dug moram da vratim,jer sam i ja bio isti takav dok me je majka podigla do sposobnog covijeka.I tako i… Čitaj više »
“… Kad su ga pitali što tako uporno dolazi kad ona nije ni svjesna njegove prisutnosti, kad čak i ne zna ko je on, a on im je odgovorio: „Ali zato ja dobro znam ko je ona!“…” Divna prica. I tema je izuzetno aktuelna. Siguran sam da je ovo odbacivanje ljudi oko sebe – takodjer dio programiranja koji nam je nametnut u zadnjih 120+ godina. Nema tu nista ljudsko, ali nabacuje se konstantnim programiranjem svih ljudi na Svijetu kao “nova normala”. Ekstremni materijalizam i kolektivizam “Borga”. (Ekstremni materijalizam – izuzetno dobro opisan u tzv “Starom zavjetu”) 1) …Prvo je ista banda nametnula tzv “komunizam” tj ideju kolektiva (uz ekstremni materijalizam) – gdje smo kao ljudska rasa imali slucajeve da sin strelja roditelja – za “kolektivno dobro” jer su “antirevolucionari”…. 2) … A onda – uz nevidjenu propagandu iste bande (koja kontrolise prije svega financije, a preko njih i svaku poru… Čitaj više »
Niti se tako ponašam, niti me zanima taj model ponašanja.
lapot?