Stres na radnom mjestu može imati dramatične posljedice po zdravlje. Štoviše, stres nastao zlostavljanjem beskompromisnog i neugodnog šefa može biti izvor velike patnje koja bi mogla dovesti do ozbiljne depresije kod zaposlenika.
U zapadnom svijetu oko 20% aktivnih zaposlenika pogođeno je ovim fenomenom, a svoj rad opisuju kao hiper-stresan. Znanstvena studija je razmotrila ovo pitanje i zaključila da su zahtjevi vezani uz posao glavni uzroci stresa, nedostatak vremena i potreba za prilagodbom.
Imajte na umu da se ovo stanje stresa pojavljuje više kod žena nego muškaraca.
Osim toga, 75% Amerikanaca smatra da su šefovi glavni uzrok stresa na poslu. Dakle, šef tiranin koji ne razumije svoje zaposlenike i koji misli da su oni loši može biti štetan za zaposlenike u istoj mjeri kao i pasivno pušenje. Još gore, ako se ovo stanje stresa nastavi, moglo bi nanijeti veliku štetu fizičkom i mentalnom zdravlju. Međutim, mnogi ljudi ne napuštaju posao zbog nedostatka resursa, zbog straha od nezaposlenosti ili jednostavno iz navike da trpe.
Posljedice stresa na naše tijelo
Prema studiji JEM Journal of Experimental Medicine, signali stresa aktiviraju prirodne stanice ubojice. Štoviše, prema endokrinologu Hansu Selyeu, kada stres predugo traje, slijedi faza iscrpljenosti. Na taj se način hormoni namijenjeni smanjenju stresa proizvode kontinuirano i potrebno im je puno energije. Uz to, prekomjerna proizvodnja kortizola sprječava proizvodnju novih neurona u regiji mozga koja je odgovorna za raspoloženje, te bi na kraju mogla dovesti do depresije.
Slično tome, stres može uzrokovati pad imunološkog sustava, kožne infekcije, nesanicu i mnoge druge bolesti poput pogoršanja kardiovaskularnih bolesti, hipertenzije, dijabetesa ili raka.
Kako upravljati stresom na poslu?
Radi se o poznavanju nekih jednostavnih strategija:
- Napravite listu što trebate napraviti i prekrižite što ste završili
- Djelujte na svoju emocionalnu inteligenciju trenirajući svoju svijest i samokontrolu svojih emocija.
- Isključite računalo i mobilni telefon na kraju dana i na kraju tjedna, kako biste ponovo napunili “bateriju”
Kako se nositi sa stresom kojeg uzrokuje šef-tiranin?
Prije svega, važno je znati da ne možete promijeniti svog menadžera, ali možete, koliko je to moguće, drugačije reagirati na njegovo ponašanje kako biste se zaštitili.
Postoji nekoliko vrsta šefova koji su, na kraju krajeva, svi neprijateljski raspoloženi, netolerantni, stresni ili se prostački ponašaju.
Šef despot ili tiranin
Takav šef ili šefica nastoji poniziti i destabilizirati svoga zaposlenika stvarajući u njemu stalnu tjeskobu. Preporučljivo je izbjeći svađu ili raspravu o bilo nečemu što nije vezano za posao. Najvažnije je održavati emocionalnu stabilnost u svim okolnostima.
Šef koji vam daje nemoguće zadatke
Često je neorganiziran, daje svojim zaposlenicima odjednom nekoliko zadataka i uvijek je netko drugi kriv za stanje u poduzeću. U ovom je slučaju najpametnije je staviti na papir opis posla koji definira vaše stvarne dužnosti i o tome ga pismeno obavijestiti.
Hiper efikasan šef
Ove osobe vole nadmašiti sebe, zahtijevaju učinkovitost i ispred njih se osjećate nesposobno. S ovakvim šefom treba uspostaviti ljudski odnos i objasniti svoju nelagodu. Predložite mu svoj način rada koji se temelji na kvaliteti, a ne količini, i pokažite mu da kontrolirate ono što radite.
Antipatičan šef
On daje dojam da ne voli nikoga, ljuti se i često ima predrasude. Takve osobe ne smijte napadati direktno. Ako se razbjesni i misli da je u pravu, izbjegavajte konflikt i ne otkrivajte svoje emocije. Uočite stvari koje mu se ne sviđaju i više ga ne provocirajte.
Naravno, budite svjesni da problem može biti i do vas. Ovaj tekst nema za cilj generalizirati i svu krivnju prebaciti na drugoga. Osim što se morate braniti, ne zaboravite se s vremena na vrijeme pogledati u ogledalo i razmisliti o svemu. Ako shvatite da ste negdje pogriješili, to ispravite. Nakon toga će te biti sigurni da nije do vas i slobodno primijenite savjete koje smo vam prethodno dali.
Samo se želim zahvaliti svom bivšem šefu. Što je od mene pravio budalu.
Da nije, danas ne bih bila ovdje gdje jesam….. ni ovo što jesam….
A ni imala ovo što imam.
U društvu zna reći jedna moja prijateljica, kad razgovor skrene na slične teme……
Može?!?
I razboli ih.
Redovito!
Mi ljudi jesmo razumna bića što ne znači da smo uvijek i racionalna. Objektivnu stvarnost preko emocija, uvjerenja izobličujemo i pretvaramo u osobnu stvarnost, prečesto do mjere da se uopće više ne može rekonstruirati objektivna stvarnost.
To ne znači da osobna stvarnost nije stvarna. Naprotiv, ona je jedina stvarna nama.
Onog trenutka u kojem nas sugovornik (ili nadređeni, ovaj ili onaj) navede na emocionalnu percepciju stvarnosti, tad nas ima pod kontrolom. Može dozirati svoje maipulacije, pritiskati koliko hoće da bi došao do njemu poželjnog našeg ponašanja.
Svi manipulatori igraju sa svega par karata i redovno dobivaju. Strah je najjača karta. S varijacijama od egzistencijalne do one gubitka statusa.
Kad se s tim sugovornikovim (ili šefovim, kolegijalnim, bilo kojim( trikovima računa, onda su oni već razotkriveni nemoćni. Ne mogu nam nanijeti štetu. Nema stresa. Možemo se smijati, odmjeriti im (od lakta) i pustiti ih da se oni utapaju u svojim stresovima.
Većinom se sve svodi na stručnost i autoritet podređenog. Ako ga ima, nema tog šefa čija će govna kusati. Ali, ako nema stručnosti…sretno.
P. S. Veliki pozdrav svim uhljebima zaposlenima po stranačkom ključu.
Ma da, uvijek je sef tiranin, zaposlenici nikad ne kasne, nikad ne dolaze neobrijani, mamurni ili polupijani, Nikad bez uniforme, nikad ne lazu, ne potkradaju, ne svadaju se medusobno i nikada ne dovode sefa u situaciju da se zbog njih mora pred vlasnicima sramotit…
O poslodavcima se nebi tribalo raspravljat odvojeno od posloprimaca . . . za početak triba najprij utvrdit ko je poslodavac, a ko posloprimac . . . šefovi su tu samo dio mehanizma odnosno ”goniči robova” i triba pogledat ukupni uzajamni odnos pa tek onda smještat šefa u kontekst, jer ponašanje šefova uglavnom nije uzrok nego posljedica. Šefovi definitivno nemogu bit glavni uzrok stresa na poslu jer i šef ima šefa . . . ako već pričamo o Americi to je posljedica sustava ”dog eat dog” di se vodi nemilosrdna borba za ”opstanak” na svim razinama, a to šta je u Americi svakim danom je i nama sve bliže. U korporacijama borba se vodi među radnicima za opstanak, a nakon toga za napredovanje isto ka i kod šefova. Samo psihopati dolaze u upravne odbore odnosno na misto predsjednika uprava . . . kod mikro poduzeća sa jednim do nekoliko desetaka zaposlenih… Čitaj više »
Ima san šefa, bija san šef, bija san posloprimac i poslodavac . . . i ono šta san nakon skoro 30 godin shvatija je to da se za opstanak i ka posloprimac i ka poslodavac triba služit lažima, prevarama, manipulacijama . . . i nikad, ali ama baš nikad, ne bit iskren. Ono šta mogu reć je to da svi moji bivši šefovi koji su bili dobri, uglavnom su bili smjenjivani . . . sa jednin san se čuja prij desetak godin i reka mi je ”I am swimming in the swimming pool full of shit and sharks” . . . kad smo se čuli 5 godin posli reka mi je kako pije prozac . . . zadnji put kad smo se čuli reka mi je kako je u penziji i da je dobro . . .
Slučajno radim u svjetski poznatoj kompaniji,gdje sam doživio i
preživio jako prljave igre na svojoj koži.Sve se svodi na timski rad
“menagment”,ali kada se nalete na “man vith balls” koji igra na
opciju fajt do smrti,onda se pičkice povuku i međusobno cinkaju
i opravdavaju “nisam ja odlućivao” “to je bila kolektivna odluka
menagment tima” i tome slično.Moja preporuka je ostavka u firmi.
Ja ostao u firmi, poručio gospodi da ostajem u firmi,a kad odlučim
krenuti u pakao da ću sa sobom povući čim više hijena.
Preživio sam,dogurao do mirovine i zdravljem sam platio visoku
cijenu prljavu igru poslodavca.Moj savjet je mjenjajte poslodavca,jer je
zdravlje i porodica puno važnija od velike plaće,
Sindrom ptsp ili post traumatskog stresnog događaja, nažalost uglavnom se u takvim slučajevima pojavljuje kod žena, jer u 80% slučajeva toksičnost i mobbing dolazi od strane muškaraca pogotovo kada su to u pitanju šefovi/poslodavci.
O tome piše dost u knjizi Snakes in Suits od dvojice psihologa, stručnih za takve antisocijalne poremećaje osobnosti ;Paul Babiak i Robert Hare.
Takvi su šefovi prema trećima vrlo šarmantni, elokventni, duhoviti, super odglume empatiju, ali logika im je često najjača strana, a onu drugu svoju najmračniju zlobnu ego stranu zna samo njihova žrtva. bilo to privatno ili na poslu.
Evo, na navedenu temu. Radio sam u privatnoj firmi, zajedno da jos sedam kolega. Svi smo tu bili manje-vise od osnutka firme (oko 1989). Vlasnik, sef, je bio tezak covjek, ali je, tada, jos kontrolirao svoj karakter. Nerijetko je znao naglasiti, da je zadovoljan nama, i da on trazi ljude, koji ce od njega otici u penziju, sa cime smo se i mi, zaposlenici, slagali. E sada, tijekom godina, posao je isao sve bolje, prihodi firme isto tako, ali place nas radnika i ne bas. Vremenom, nas sef, je zakljucio, da je za napredak firme iskljucivo zasluzan on, ego mu je bujao nezaustavljivo, a mi ostali, iako majstori sa dugogodisnjom praksom, bas i nismo vazni. Tj., mi smo lako zamjenjivi. Kroz svo navedeno vrijeme, ne samo da smo bili realno, potplaceni, sto bi cak i progutali, nego su na povrsinu isplivale najgore osobine voljenog vodje. Sve cesce mu se dogodilo,… Čitaj više »
Savjet za radnike koje ih sef zlostavlja, jednostavno das otkaz i nadjes drugi posao.
Vezi gazdu tamo gdje mu je konj vezan ….Kad vidis sefa na poslu pljuni tri puta radi uroka ….Svaki dan mu ….ebi mamicu sefovsku ….Zivjet ces duze i sretnije ……P.S uvijek ga podsjeti da bankrot nije grijeh nego sveta kapitalisticka duznost i obaveza svakog kapitaliste …..