Mali ljudi su mali nekada zato što su se okolnosti urotile protiv njih pa im nisu dozvolile da postanu veći. Nekada njihove sposobnosti ne prelaze gabarite koji bi im omogućili da budu veći, a nekada su mali zato što sami naprosto ne vjeruju u sebe i smatraju da ne mogu ili ne smiju biti veći.
Kakvi su ljudi pojedinačno, takvi su i narodi. I na narode se u nekim slučajevima može gledati kao na velike ili kao na male. Velikima se uglavnom smatraju jaki, a malima slabi. Slabiji na jake gledaju sa strahopoštovanjem, baš kao i mali čovjek, neki ubogi seljak ili radnik, na gospodara, šefa. Na velike i moćne se ugleda, njih se oponaša, njima se zavidi i njih se plaši.
O svemu tome razmišljam dok čitam tekst o uklanjanju spomenika kolonijalnom osvajaču Hamiltonu u Novom Zelandu. Razlog za uklanjanje koji navode je taj što spomenik, tako kaže gradonačelnica, „sve veći broj ljudi doživljava uvredljivim“. Ona još dodaje: „Ne možemo ignorirati ono što se događa u cijelom svijetu.“
Dobro, zar taj spomenik nije i prije iritirao te iste ljude? Zašto su i dozvolili da bude postavljen? Zašto su trebali čekati da se u Americi pokrene pitanje koje njih tišti, pa da tek onda i oni učine konkretnu stvar? A da jesu učinili ranije ovo što čine sada, bi li to učinili i Amerikanci, kopirajući ih, u svojoj zemlji? Vjerujem da ne bi. Zašto? Pa, za vjerovati je da ne bi zbog toga što su veliki ili bar što misle da su veliki. Njima ne treba da se dokazuju, da se dodvoravaju jakima.
U mnogim zemljama se dešavaju slične stvari. Prosvjedi protiv rasizma se događaju i tamo gdje gotovo da i nema drugih rasa. Spomenici se uklanjaju, naravno, u Americi, ali i u drugim zemljama. Evo i u Nizozemskoj i Belgiji veliki je pritisak da se to učini. Ne govorim ovdje o tome treba li uklanjati navedene spomenike ili ne, nego o oponašanju. Oni koji su mali, ili koji se tako osjećaju, uvijek oponašaju moćne, svoje uzore, one koji su onakvi kakvi bi mali željeli biti. Nekada su mali duboko svjesni da to što čine nije dobro, ali je potreba da se dodvore velikima ipak veća i jača od njihove savjesti.
Da, mali ljudi, male zemlje, mali narodi, uvijek su postojali. Ali ne uvijek zato što tako mora biti, nego zato što je to i njihov izbor.
Bravo go’sn Ivo. Vi definitivno niste mali.
Najveća prevara je kad čovik uopće razmišlja koliki je . . okolina se nikad ne uroti protiv čovika nego okolina ima očekivanja od čovika, a to ovisi upravo o toj okolini koja ga oće šta više otet od samoga sebe. Pojedinci i narodi se mogu uspoređivat samo po razini indoktrinacije. Evo mi pripadnici istoga naroda imamo skroz drugačiji pogled na aktualna događanja i koliko vidin većina ih još uvik nastoji ligički objasnit, ali to ne ide i po defaultu vodi u sukob sa onima koji imaju drugačiju logiku, a drugačija logika je posljedica drugačijeg sadržaja koji je uploadiran u percepciju. Pa valjda se ne uklanjaju spomenici u “malim zemljama” zato šta “mali” oponaśaju “velike”, nego zato šta je ovo samo nastavak istog obrasca Problem – Reaxtion – Solution kako bi se discipliniralo cilo zapadno carstvo. Ako nešto sa svojih pet osjetila ne osjetimo, to ne znači kako to ne postoji.… Čitaj više »
…zato su se ponovo ujedinila 2 mala Vilibor Sincic i Ivan Pernar da pokusaju ukloniti velikog Plenkia i ekipu pljackasa!
Mrsko im sve što podsjeća na Konfederaciju.
Ma nitko ni da pomisli dirnuti u spomenik generala Konfederacije. U Washingtonu.
To je sigurno zato jer je Albert Pike bio omiljeni pjesnik, pravnik, vojnik….
Influencer….. rekli bi danas.
Od svih slogana koji kolaju uokolo (valjda kao provjereni okidači), onaj o ‘borcu za prava malog čovjeka’ mi posebno diže tlak (u prijevodu – pošaljem ih odmah u 3pm pa nakon toga dodam psovku). Ako je netko mali čovjek, onda je onaj do njega sigurno veliki čovjek. Zašto je ovaj mali, a onaj veliki? Valjda zato što ‘mali’ ne vozi skupi auto, ne krade javni novac, nije u dealu s lokalnom mafijom uvezanoj oko kakvog proračuna, nego samo živi i radi. Veliki ima veze, poznanstva, (oteti) novac s kojim kupuje ‘male’, a ovi mu zahvalni za pomoć. Kamo god da pođeš s razmišljanjima, dođeš do toga da je mali u stvari veliki, a tobožnji veliki ništarija koja egzistira na otetoj moći. Ako nema velikih i malih ljudi, sigurno ima velikih i malih državnika. Sve počne s idejom koja sazrije u kolektivnoj svijesti, prije ili poslije se rodi pojedinac sa sposobnostima… Čitaj više »
spomenike nebi trebalo micati.
jer spomenik samo spominje o nekom i li nečem.
konotacija spomenika može biti i pozitivna i negativna.
ali povjest ako je “negativna” ,pogotovo onda , je se nesmije zaboraviti.
Malo malih ljudi vlada svijetom, tako da nije stvar u kolicini, velicini…….