Međunarodni je dan žena – A što ako mnoge žene baš vole ruže i poklone?

Danas je „8. Mart“, Međunarodni dan žena. U Hrvatskoj se malo tko sjetio praznika koji se nekoć slavio s poklonima majci, sestrama, bakama, učiteljici ili kolegicama na poslu. Zapravo, nije ni čudo, jer su neki „gender“ krugovi iz Velike Britanije rekli „da je čestitanje Dana žena transfobično“, a čestitka koju je ruski predsjednik Vladimir Putin danas uputio svim Ruskinjama će, bez sumnje, biti dočekana na nož, jer je naglasio njihovu „veliku ulogu kao majki, najtežeg i najodgovornijeg posla, koje ujedno daje najveće zadovoljstvo“.

„Drage Ruskinje. Od srca vam čestitam Međunarodni dan žena. Ovaj je praznik uvijek ispunjen radošću, cvijećem, darovima, iskrenim srčanim osjećajima. Požurimo čestitati našim majkama, suprugama, kćerima, djevojkama, kolegicama, reći im sve o našem divljenju i ljubavi, poštovanju i zahvalnosti, da ste vi, naše drage žene, najbolje na svijetu… Želim Vam svo zdravlje, ljubav i radost”, rekao je ruski predsjednik.

Istodobno, što će feministice s gađenjem komentirati, ruski čelnik je primijetio „sposobnost žena da se nose sa svime, na poslu i ulogom koju imaju u domu, a da pritom ostanu lijepe i šarmantne“.

“Vaša je sposobnost da nesebično volite i duboko suosjećate je nevjerojatna. S radošću i strpljenjem se brinete za voljene osobe. I vrlo je važno da se te vrijednosti prenose s generacije na generaciju, da kćeri od svojih majki nauče upravo takav stav prema životu, obitelji, svojoj nerođenoj djeci”, naglasio je Putin.

Posebne riječi zahvalnosti je izrazio ženama koje se posvećuju majčinstvu, “daju svijetu novi jedinstveni život, odgajaju djecu, brinu se za njih svaki dan i daju im svu svoju ljubav”.

Ranije, kako je izvijestila Ruska gazeta, stručnjaci su procijenili potrošnju na darove do 8. ožujka otkrili su da su muškarci 2020. godine prije praznika potrošili tri puta više od žena, što sugerira da je još tradicija danas k ženama, partnericama, majkama, kćerima i kolegicama s posla ponijeti poklon, kao u nas u doba ne tako davno srušenog „režima“.

Pa dobro, vole li žene ovaj praznik? Vjerojatno da, iako kao da postaje nepristojno govoriti o njemu u modernoj političkoj agendi liberalnog Zapada. Ruska novinarka Ana Dolgareva je podijelila svoje mišljenje o ovoj temi.

„Kad sam bila mala, budila sam se i odmah trčala do majke. I onda bi nam tata donio doručak u krevet. To je bila obvezna tradicija. A cvijeće? Ujutro je trčao za cvijećem i posvuda ga tražio. A za doručak je moralo biti nešto ukusno, nešto nezamislivo u ta vremena. I odmah je započeo odmor i bilo je zabavno“, piše Ana Dolgareva.

„U godinama kad sam radila u uredu bilo je i zabavno. Muškarci su nam donosili pizzu, a pri kraju radnog dana bi se niotkuda pojavile boce šampanjca. Mogle ste napustiti posao, sjediti u kuhinji i razmjenjivati priče kojih je svaki novinar imao u rezervi stotinjak. Mogla si uzeti svoju pizze i ugodno, sociopatski, završavati članak. Međutim, godine su prolazile, a s njima su stigle i strašne vijesti da smo svo to vrijeme bile potlačene i porobljene. Otvorite, na primjer, Moskovski Komsomolec, i tamo progresivni kolumnist piše: „Ali ozbiljno, naravno, moramo spomenuti i ovaj praznik. Moramo se sjetiti toga u dvorištu XXI stoljeća. Da je žena muškarac kao i svi drugi.” Ne mogu se odvojiti od posljednje dvije rečenice. Izgubila sam se. Praznik je nešto nesretno,… zbog čega? Ispada da su žene potlačene zbog toga da im se „8. Marta“ daju ruže?! Ili parfemi?! Pa, što bi ti isti ljudi mogli smisliti! Možda da Daša iz šestog odjela želi odvijač ili bušilicu? Činjenica da snažna i neovisna Daša može za ovaj praznik i sama kupiti ovaj odvijač ili ga pitati kao poklon od voljenog muškarca, jednostavno tako, ostaje iza scene. Ali ne, „8. Mart“ objektivizira žene“, nastavlja Ana Dolgareva.

Što bi na ovo rekle sufražetkinje Klara Zetkin i Rosa Luxemburg, bivša nježna djevojka Rosalia koja je dala život za svoje ideale? Tko su ove djevojke koje su ogorčene nečijom željom da “uvijek bude nasmiješena, na ostane slatka i lijepa”? Je li takva žena slaba za njih, poput Clare i Rose, koje su odbacile svoj život, koji bi, čini se, bio predodređen društvenim normama, da ga grade u skladu sa svojom revolucijom, idealima, ljubavlju? Ili su mogle samo cviljeti i biti depresivne? Željele su biti slatke i lijepe. Bože moj, uvrijedile su miša. Nisam to ja izmislila. Forbes piše: “Vjerojatno su sve žene čule izraze poput “ostani ženstvena”, “ugodi nam svojim osmijesima”, “budi lijepa i ljubazna”, “volim te je sreća, jednostavna ženska sreća“. “Takve čestitke svode ženu na predmet koji postoji u uredu kako bi ga ukrasio i oduševio muški pogled”, piše Forbes.

„Pa, da. Nemate pravo na spol, morate biti koristan član tima i ne smijete željeti ruže. Prema Forbesu, žene su također uvrijeđene i ponižene kolačima i slasticama. Zato se organiziraju posebna predavanja i tečajevi na kojima se žene podučavaju kako obraniti svoj položaj i razgovarati s mnogobrojnom publikom i izvoditi radna natjecanja posebno za žene. O Bože, što bih morala učiniti ako ne želim sjediti na sljedećem glupom predavanju, već želim da me ponižavaju s  praškim tortama i ružama i tulipanima? Postoji još jedna strana. Zašto, kažu, obilježavaju „8. Mart“, ako su ga izmislile feministice? Pa da, feminizam se sve više povezuje s damama koje su ponižene s kolačima. Ali Rosa i Clara su bile drugog kova. Rosa i Clara su bile one koji mijenjaju svijet, a sjećati se na njih još jednom nije štetno, već je dobro, tako da se jasno pokaže što je žena koja se bori za pravednu stvarnost stvarno sposobna, a ne da se prebaci u tabor gdje joj treba muško odobravanje“, pojašnjava Dolgareva.

„I crkva ima ambivalentan stav prema ovom prazniku. Vrlo često posljednjih godina se čulo svakojakih radikala iz pravoslavlja kako kažu da su taj praznik izmislili boljševici, u čast dvojice Židova, te da ga je bezvrijedno slaviti i da se općenito ograničimo na crkvene blagdane. Hvala ne. Rusija je sekularna država. Nedavno su izjave crkvenih velikodostojnika omekšale, ali među njima još uvijek živi neka vrsta „Crne stotine“ koji se zapjeni na spomen „judeo-boljševičke zavjere“ s Danom žena. Fanatici s obje strane imaju zajedničku vatrenu strast da zabrane sve što nadilazi njihovu zonu udobnosti. Ako fanatiku nešto nije ugodno, to bi trebalo zabraniti, jer samo on, fanatik, ima pravo na stav. Imajte na umu dame i gospodo, ako netko ogorčen dođe k vama i zahtijeva da vam zabrani da budete radosni, imate potpuno moralno i ustavno pravo okrenuti leđa ovoj osobi, zabiti slušalice u uši i uključiti glazbu punom glasnoćom. A ovaj njihov „feminizam“ bi zabranio praznike i u kolačima i ružama vidi poniženje. Feminizam zdrave osobe je odabrati želite li proslaviti praznik ili ne, zabaviti se na poslu ili organizirati obiteljsko slavlje, zatražiti odvijač kao poklon ili čekati iznenađenje od bliskih muškaraca.

Ista stvar je s bilo kojom drugom idejom. I naravno, “zabranjujemo zabranu”, zaključuje Ana Dolgareva u svom osvrtu na neke ipak marginalne trendove u Rusiji.

I da, za kraj, sretan Vam praznik, drage žene!