Da, i ja sam tako mislio. Vjerovao sam da znam bar približno, uz centimetar do dva odstupanja, maksimalno. Ali prevario sam se.
Jučer sam bio ponovo na nekom ispitivanju u bolnici, jednoj od brojnih kontrola na koje me nakon pada s krova pozivaju svakih nekoliko dana ili tjedana. Sad su mi napisali da će mi snimiti pluća i gustoću kostiju, a usputno će mi izmjeriti i težinu i „dužinu“ (tako ovdje kažu za visinu čovjeka). Ne samo da nemam ništa protiv što me toliko zivkaju, drago mi je da sve provjere i ako treba isprave „krive drine“ koliko je moguće, mada mi se činilo da je mjerenje „dužine“ nepotrebno. Nije to nešto što je baš tako promjenljivo, ali neka mjere, od viška glava ne boli, mislim tek za sebe.
Sestra koja će mi mjeriti visinu prvo me pita znam li koliko sam visok, a ja kažem da znam, ali sigurnije je da ponovo izmjerimo. Znam ja kako je to s visinom, ujutro je čovjek viši nego navečer jer se hrskavičavo tkivo između pršljenova malo zbije u toku dana, tako da odstupanja mogu biti i veća od jednog centimetra. Znam i da se s godinama to hrskavičavo tkivo troši, negdje čak toliko da se pršljenovi direktno naslanjaju jedni na druge, često tako pritiskujući i živce koji idu iz prednjih i zadnjih rogova i tako stvaraju bol. Trošenjem tog tkiva čovjek postaje još niži. Ako se malo pogrbi, i tu se izgubi dio visine. Sve u svemu, i ja sam sa svime time računao, ali mislio sam da sam izgubio možda dva centimetra.
„Sto osamdeset tri“, rekla je sestra rezultat.
„Koliko? Sto osamdeset tri?!“, ponovio sam s nevjericom, na što mi je ona potvrdno kimnula glavom.
Znam da sam nekada bio visok 187 cm, ali kad pomislim kad sam se posljednji puta mjerio – ne sjećam se. Ko zna kad je to bilo! Godine su prošle, ja se smanjio, a da to nisam ni primijetio. Nisam se iznenadio toj činjenici, očekivana je, ali sam se dobrano iznenadio u kolikoj je mjeri izražena. Za sada četiri centimetra, a uskoro i više, i tek sad se sjećam priča starijih ljudi koji su o nekome pričali „kakav je to ljudina bio“ dok je bio mlad, a sad se smanjio. Mislio sam da preuveličavaju, de se to neko minimalno smanjenje i ne može vidjeti golim okom.
Zato savjetujem svima koji imaju preko četrdeset godina da ubuduće povremeno provjere svoju visinu. Ako ne, nenamjerno će slagati, kao ja prije nekoliko mjeseci kada sam, po navici, rekao staru visinu koju su mi upisali u pasoš.
Izgleda da nizozemska nacija potječe od dinastije Topalović:
https://www.youtube.com/watch?v=kAUDqPOW_iM
a stu ste se covjece penjali po krovu kad niste dimnjacar ili krovopokrivac a obzirom koje nan metude uljecenju preporucujete izgleda da ste pali s krova psece kucice
Skratili su vas u bolnici za operacijom. Svima to rade. Smiju se poslije za kafom “ovoga sam smanjio 5 centimetara baš me zanima kad će skontat”. Vi onda tako kratki hodate po bolnici. Nije ni čudo da su vam uvijek ljubazni i nasmiješeni.
Barba Ivo samo nastavite. Uvijek se od srca nasmijem Vasim tekstovima. Doli politika, zivio zivot i sjor Ivo!
Ma nije problem visina, meni sake rastu, nakada su mi trebale obadvije sake da obuhvate moga stojka po duzini, a sada je dovoljna jedna preko viri tek glavic.
ja sam 173 cm i muško sam, iako su mi roditelji 170 (majka) i 188 (otac), 19 mi je godina.
Ma lako mi je za ovo po visini smanjnenje, ali se smanjilo i ono tamo dolje nekada bile dvije sake, a sada jedna i malo preko. A i to nekako bas ne ide u hladno i suho, a nekada je bez problema islo vruce i vlazno.
E što se dužine tiče u mene je to bilo dvije šake i još malo, a sada tek šaka i još malo, godine čine svoj, što možemo.