Mišo Marić vraća vjeru u ljude

Već nekoliko puta mi se dešavala ista greška: želim napisati nešto lijepo o ljudima koji to zaslužuju i to nepotrebno odgađam iz dana u dan. Tek kad umru, ja se sjetim svoje nakane i napišem ono što sam odavno namjeravao, ali kasno. Ljudima treba reći da su dobri dok su živi, neka znaju da tako mislimo o njima.

O tome razmišljam dok gledam jednu od predivnih emisija Miše Marića “Namigivanje zvijezdama” na Face televiziji. Mišo je baš čudo od čovjeka kome se već dugo divim. Impresivna je njegova karijera, a bila bi impresivna i da je dvostruko, pa čak i višestruko siromašnija, jer je toliko toga uradio da je za to malo jedan život. I ne usuđujem se pisati o tome šta je sve uradio, jer to iziskuje mnogo i vremena i prostora. Evo samo jednog isječka s Wikipedije da se uvjerite koliko bi posla i vremena zahtijevalo nabrajanje svih njegovih rezultata rada, a koga zanima više, može i sam potražiti: “…Komponovali ga J. Robežnik, J. Adamov, S. B. Kovačević, F. Redžić, E. Bajramović, G. Lengyel, J. Sliško, Z. Hadžimanov, K. Monteno…, pjevali K. Monteno, D. Popović, Z. Čolić, Ž. Samardžić, J. Stojaković, I. Krvavac, J. Gospić, M.T.  Vojčić, M. Kovač, K. Slabinac, M. Jevremović, B. Veletanlić, M. Odžaklijevska…, grupe “Kamen na kamen”, “Iver”, “Pepel in kri”, “Indeksi”, “Cod”, “Neki to vole vruće”, dječiji Ansambl “Mostarske kiše” čiji je osnivač ‘73. i do gašenja ’92. umjetnički rukovodilac… Autor libreta za kantate i oratorije s temom iz NOB-e (E. Cossetto “Titova biografija”, V. Mustajbašić “Sutjeska”, S. B. Kovačević “Krajina”…). Sa preko 200 komponovanih pjesama i tekstova jedan od najpjevanijih bh autora…”

Za samo ovaj isječak iz biografije zaslužio je da bude među najslavnijima, a kamoli i za sve ostalo što je uradio. Ali to nije ono najvažnije što me je navelo da pišem o Miši. Mišo kao stvaralac je jedna priča, vrlo uspješna, kako vidimo, ali njegova ljudskost je ono što ga kod mene čini većim čovjekom nego autorom i radnikom. Mišo ima neke osobine koje, izražene u takvoj mjeri, posjeduje malo ljudi. On je, recimo, i dalje pošten i iskren. On i dalje umije biti prijatelj i ne biti sebičan. I on i dalje, u poodmakloj životnoj dobi, zna biti mlad, šaljiv, ljubazan, dobronamjeran i djetinjast. Mišo i sada umije samo voljeti i voli pričati o dobroti. A Mišo je i sad začuđujuće bistrog uma i sjećanja. O događajima i ljudima priča kao da se sve jučer dogodilo. Sjeća se datuma, imena, mjesta, nekih detalja čije spominjanje nas samo začudi. Sve to on samo sipa kao iz rukava, s takvom lakoćom i tako precizno i sigurno da je to stvarno zadivljujuće.

Upravo pričanje je ono što Mišo, po mišljenju mnogih, najbolje umije. Njegov ugodni spikerski glas, intonacija, taktičnost u pričanju, sve to omogućava slušatelju vrhunsko uživanje. Čudno je kako njegova priča djeluje na mene. Jednostavno, kad sjednem ispred kompjutera i putem Skajpa razgovaram s njim (u stvari više slušam, jer to vrijeme je šteta potrošiti na moju priču), ja sam kao hipnotiziran. Taj čovjek šta god priča, to je zanimljivo slušati, a pogotovo zato što njegova priča ima posebnu čar i vrijednost, što je to često ono što se ne može čuti gotovo više nigdje do iz Mišinih usta. Kao novinar koji je radni vijek proveo družeći se s najistaknutijim osobama toga vremena, pun je zanimljivih priča i anegdota o njima. Još kad ih on ispriča na svoj način, to je pravi doživljaj za slušatelja. U više navrata, dok Mišo tako priča, zapazio sam da i moja supruga zastane, ostavi svoj posao i sluša priču, potpuno zaboravljajući na svoje obaveze. Neke od tih priča je ispričao i u “Namigivanju zvijezdama”, a ima i priča koje “nisu za javnost” i možda se one zato i čine najzanimljivijima. Mišo ne želi da neka od tih priča bude pogrešno protumačena i da eventualno nanese štetu onome o kome govori, makar taj bio i odavno pokojni i makar bila vrlo mala šansa da se priča pogrešno protumači.

Dok gledam “Namigivanje zvijezdama” razmišljam o tome kako je Mišo ostao dosljedan sebi, kako svoje stavove ne prilagođava trenutnim potrebama niti okolnostima. Vrijednosti i ljude koje je cijenio nekada, cijeni i sada. Prijatelje bira prema njihovim karakternim osobinama, a ne po tome hoće li od njih imati koristi ili ne i ne odriče ih se da bi tako ugodio drugima. Takvog prijatelja bi svako poželio. On je onaj koji uljepšava život mnogim ljudima i njegova svjedočanstva o nekim ljudima, događajima i vremenu u kom živi su zlata vrijedni.

Sve ovo pišem sada, a ne kasnije kad Miše ne bude među živima, da pokušam ukazati drugima na ovog velikana koji je još uvijek među nama, ali i da kažem Miši da nas ima mnogo koji cijenimo njegov rad i njegov karakter. On je onaj koji vraća vjeru u ljude i koji im stalno ukazuje na razloge zbog kojih se trebaju više poštovati i više voljeti.