Čarobna praksa drevnih Egipćana da pomognu njihovim dragim pokojnicima da pređu na drugi svijet oduševljavaju egiptologe više od jednog vijeka, a naučnici su nadzirali papiruse iz grobnica kako bi razotkrili njihove misterije.
Nova analiza drevnog papirusa, “Prva knjiga disanja“, ponudila je fascinantna otkrića koja se odnose na njeno izvođenje iz Knjige mrtvih i, u širem obimu, na zamršenost postmortalnog otjelovljenja u drevnom Egiptu, piše Haaretz.
Knjige o disanju su nekoliko kasno drevnih egipatskih pogrebnih tekstova, koji su navodno omogućili pokojnicima da nastave da postoje u zagrobnom životu, a najraniji poznati primjerak datira oko 350. p.n.e.
Ostale kopije potiču iz ptolemejskog i rimskog perioda egipatske istorije; jedna je iz drugog vijeka nove ere.
Analizu jedne takve knjige – Papirusa FMNH 31324, koja sadrži izdanje Prve knjige o disanju, nedavno je objavio Foy Scalf, šef istraživačkog arhiva na Univerzitetu u Čikagu, u oktobarskom izdanju Journal of Near Eastern Studies.
Upravljanje zagrobnim životom
Knjiga mrtvih počela je da se pojavljuje prije otprilike 3.700 do 3.500 godina, nakon čega su se pojavile tri vrste priručnika Knjiga disanja o tome kako postići otjelovljenje u zagrobnom životu, navodi Scalf.
„Pismo za disanje“, za koje se vjeruje da ga je drevna egipatska boginja Izida napisala za svog brata Ozirisa; Prva knjiga o disanju; i Druga knjiga o disanju – to su tri Knjige o disanju koje su imale za cilj da pomognu vlasniku teksta da se pridruži bogovima u zagrobnom životu. Ili su bili upisani na zid piramide, ili na kovčeg, ili na papirus.
Book of the Dead papyrus #Pinedjem II
21st Dynasty
Deir el-Bahri
EA 10793/1@britishmuseum#Osiris #EgyptianGods pic.twitter.com/OBltJ6S6Xn— Sarah Scott (@sarahdawnscott) September 13, 2014
Tekstovi nisu bili kanonski i predstavljali su na neki način zbirke čarolija napisanih na papirusima, pri čemu su se svi oni razlikovali u formulacijama i ilustracijama, kao i Knjige mrtvih. Potonji su bili egipatski mrtvački tekstovi sastavljeni od čarolija, smješteni u grobnice i za koje se vjerovalo da štite i pomažu u zagrobnom životu.
Prema Scalfu, svi tekstovi na piramidama, kovčezima i Knjizi mrtvih su povezani. Tri knjige o disanju bile su gotovo isključivo rukom napisane na papirusima, u osnovi sličnog sadržaja.
Uputstva su bila različita, a „Pismo za disanje“ govorilo je korisniku da smota papirus, zamota ga u platno i stavi ispod lijeve ruke mumije.
Prva knjiga o disanju nalaže da ga treba staviti ispod glave; druga knjiga o disanju predlaže da se tekst stavi pod noge.
Suprotno nekim pretpostavkama, otjelovljenje nije predstavljalo toliko privilegiju elita, koliko bilo koga ko bi to sebi mogao priuštiti.
„Sahranjivanja u drevnom Egiptu kretala su se od jednostavnog postavljanja u plitku rupu u pustinji pa sve do raskošnih grobnica i svega između. Koliko nam je poznato, ono što vam je obezbjeđeno smrću bilo je povezano sa vašim životnim bogatstvom“, kaže Scalf.
Međutim, moćnim faraonima nisu bili potrebni tekstovi na papirusu.
„Plemići su čarolije postavljali na robusnije medije kao što su zidovi grobnica, sarkofazi, kovčezi, maske, statue i bilo gdje drugo gdje bi tekstovi mogli biti upisani“, napominje Scalf.
Individualizovani pogrebni obredi
Dok su mrtvački papirusi na početku individualizovani da nose ime dragih pokojnika, govoreći: „Ova prva knjiga disanja postavljena je pod glavu…“, papirusu FMNH 31324, nažalost nedostaje prvi red teksta.
Druga stvar koja razlikuje knjige je da su u Knjizi mrtvih pojedinačne čarolije – kako disati i piti vodu ili kako se kretati podzemnim svijetom – odvojene i naslovljene, kaže šef Istraživačke arhive na Univerzitetu u Čikagu.
Dok je Prva knjiga o disanju nastala iz čarolija u Knjizi mrtvih, sadržaj je uređen i preoblikovan.
Rezultat je bila jedna kontinuirana kompozicija, koju su sami pisari preuredili.
„Pisari su bili veoma zainteresovani za ono što su ostavljali i izostavljali“, kaže on, dodajući da su odabrane čarolije date istim redosljedom kao u originalnoj Knjizi mrtvih.
Papirus FMNH 31324 sadrži skraćenu verziju Prve knjige disanja, kaže naučnik, ističući da je rukopis „u cjelini, dobro napisan i bez grubih grešaka u pismu“.
Foy Scalf zaključuje da je, kao u ptolomejskom i rimskom periodu drevnog Egipta, kada su se koristile Knjige disanja, većina sahrana bila višestruka, sa nekoliko mumija smještenih u jednu grobnicu, papirusi Disanja bili su naizgled umotani u samu mumiju, moguće kako bi se osiguralo da uroci ne utiču na pogrešno tijelo.
Divan članak o Drevnom Egiptu redakcijo. Nastavite tako! 😀
Imali su ovi neka znanja i saznanja o kojima danas većina nas nema pojma Ta su drevna znanja nasljeđivali samo rijetki odabranici po nekakvom kosmičkom obrascu ali su u međuvremenu vjerojatno oteta, skrivena i zloupotrebljena od ovih što nas danas uspješno tlače.
Vjerujem da su ova znanja, također, još uvijek i u rukama onih koji su ih stvarno zaslužili, a to su uglavnom šamani i tkz. sveti ljudi iz starih civilizacija i zbog čijih prakticiranja tih znanja još nismo do kraja poraženi
Čarolije su samo trikovi koje još nismo prokužili:) Nekih svjedočanstava o zagrobnom životu baš i nemamo, budući da su se dosad samo dva čovjeka vratili iz mrtvih. Jedan je Lazar, kojeg je Isus uskrsnuo, drugi on sam. Osim uskrsnuća, opet ništa nismo doznali o tomu što i kako pa nam je umrijeti u neznanju.
O umiranju i smrti je teško naći imalo zanimljivu knjigu. Preporučam dvije od istog autora A.P.Kezele. Jedna je Gospodar smrti i tri Naćiketine vatre, druga je Život-smrt-život.
Tko je za života glup, neće se opametiti ni u smrti.
Pun mi je k…c bogova i u ovom životu! Još da mi ni gore ne daju mira.😠😝🤧