Mjesečeva magnetosfera, jednom dvostruko jača od Zemljine, misteriozno je umrla

Magnetosfera je glavna sila koja štiti Zemlju od snažnog sunčevog zračenja koje neprestano bombardira naš planet. Bez njega, naš bi planet brzo postao nenaseljena pustinja.

Istraživači s Tehnološkog instituta u Massachusettsu otkrili su da je Mjesec jednom imao snažno magnetsko polje, čak dvostruko jače od Zemljinog, ali da je oslabljeno prije no što je potpuno nestalo, što se dogodilo prije oko milijardu godina.

Prema istraživačima, koji su svoja otkrića objavili u časopisu Science Advances, Mjesečevo magnetsko polje bilo je pogonjeno snažnim dinamovim efektom, generiranim fenomenom poznatim kao ‘kristalizacija jezgre’. Kako se Mjesečeva unutarnja jezgra hladila i kristalizirala, elektronski nabijena tekućina jezgre bila je snažno miješana, proizvodeći dinamov efekt.

Dr Benjamin Weiss, profesor sa MIT-a za Zemlju, Atmosferu i Planetarne znanosti i koautor studije, objasnio je kako je magnetsko polje „ta maglovita stvar koja prožima prostor, poput nevidljivog polja. Pokazali smo da je dinamo koji je proizveo Mjesečevo magnetsko polje umro prije negdje između 1,5 i milijardu godina, a čini se da se napajao na način sličan kao i Zemljino magnetsko polje. ”

Dr. Weiss i njegovi kolege uspjeli su donijeti procjenu nekadašnje snage Mjesečevog magnetskog polja pomoću mjesečevih stijena prikupljenih NASA-inim projektom Apollo, koji su pokazali kako su uzorci stari do četiri milijarde godina donijeli  dokaze o jakom magnetskom polju od oko 100 mikrotesli (jedinica gustoće magnetskog toka). Za usporedbu, Zemljino se magnetsko polje procjenjuje na samo pola – oko 50 mikrotesli.

Kasnije su znanstvenici proučavali i druge, „mlađe“ mjesečeve stijene, formirane prije otprilike 2,5 milijarde godina, koje su pokazale očitanja ispod 10 mikrotesli. Kako je vrijeme prolazilo, stvaranje mjesečevih stijena propadalo je kako je prestala vulkanska aktivnost koja ih je stvorila. Zbog toga je, objasnio je Weiss, pronalazak stijena od prije 3 milijarde godina ili manje težak, pa je proučavanje mjesečeve povijesti u posljednje 3 milijarde godina „misterija, jer gotovo da i nema zapisa o tome.“

Na sreću, u misiji Apolon uspjeli su prikupiti uzorke lunarne stijene stvorene prije samo milijardu godina, očito nastale tijekom sudara, kada se rastopila i ponovo oblikovala u  stijene. Ti su uzorci pokazali gotovo nepostojeće magnetsko polje – mjereći samo 0,1 mikrotesli. Na taj su način znanstvenici mogli utvrditi kako je prije milijardu godina nekada moćno magnetsko polje našeg lunarnog satelita iščezlo.

Znanstvenici procjenjuju da su Mjesečevo magnetsko polje zapravo pokretala dva odvojena fenomena – s kristalizacijom jezgre slabija sila u usporedbi s nečim što se naziva “precesija”. Smatra se da je potonji fenomen uzrokovan u razdoblju kada je Mjesec orbitao bliže Zemlji, s čvrstom vanjskom ljuskom i miješanjem rastopljene tekućine u lunarnoj jezgri dok je reagirao na gravitacijsko povlačenje našeg planeta, generirajući snažno magnetsko polje od oko 100 mikrotesla.

Na temelju svojih otkrića, Weiss i njegovi kolege vjeruju da je precesioni učinak ostao dominantan prije otprilike 2,5 milijardi godina, kada ga je naslijedio fenomen slabljenja jezgre kristalizacije, koji je i sam umro prije milijardu godina.

Zemljino zaštitno magnetsko polje, poznato kao magnetosfera, štiti naš planet od snažnih solarnih valova. Čak i uz ovaj zaštitni štit, snažni sunčevi bljeskovi koje generira Sunce sposobni su prouzrokovati veliku štetu ljudskoj infrastrukturi, kako na Zemlji tako i u svemiru.

U 2011. američki su znanstvenici izračunali da ako se ponovi vrsta smrtonosne solarne oluje koja je pogodila Zemlju 1859. godine, mogla bi prouzrokovati štetu do 2000 milijardi dolara i bilo bi potrebno više godina da se štete saniraju. Bez magnetskog polja Zemlja bi bila bespomoćna u borbi protiv sunčevog zračenja, i život na njoj više ne bi bio moguć.