Dok hodam glavnom šamačkom ulicom, spazih širom otvorena vrata na nekadašnjem Tošinom dućanu u centru grada, danas prostoriji koja je ustupljena na korištenje šamačkom Centru za kulturu. Vidim da je unutra izložba slika i navratim vidjeti šta ima novo na tom polju.
Velika je vrućina i sve je pusto. Ipak, unutra me dočeka ljubazna domaćica s kojom se upoznah i brzo se pokaza kako joj znam roditelje, čak i neku rodbinu i poznanike. Progovorismo koju o njima, a onda se riječ povede o izložbi. Govori mi da su slike koje su preda mnom radovi mladog akademskog slikara Branimira Maksimovića iz obližnje Batkuše. Autor je ovaj ciklus radova nazvao „Melanholija“, a slikama želi „istaći melankolične pojave sadašnjeg društva kao što su: potištenost, bezvoljnost, otuđenost i samoća, budući da većina osoba svijet i sebe doživljava kroz prizmu ličnog emocionalnog stanja.“ Posebno ističe: “Misli i osjećanja kao neopiplјivi aspekt čovjeka su nevidlјivi, ali snažno utiču na facijalnu fizionomiju i pojavnost lјudskog bića. Osjećaji koji se prikrivaju iza mirne i skladne površine su potištenost, bezvolјnost, patnja i strah.” Njegovi izloženi radovi pokazuju dva lica mladih žena – ono fizičko, lijepo, ono koje se lako vidi i prepozna, i ono unutarnje lice koje može biti sasvim drukčije od fizičkog. Dakle, izrazom lica umjetnik uz fizički izgled pokušava dočarati i emocionalno stanje osobe, njene tuge, strahove, patnje, čežnje, želje… Sve na jednom mjestu, na jednom licu, a kad onda poredate sva ta naslikana lica jedno pored drugog, kako je to na izložbi učinjeno, dobijete jednu široku temu za razmišljanje i povezivanje, uspoređivanje raznih lica, što, vjerujem, svako čini na svoj način, iz svog ugla.
Moguće je da će rezultat takvog promatranja biti: koliko ljudi, toliko zaključaka, ali za očekivati je da će većina posjetitelja biti jedinstvena u jednom: ovaj mladi umjetnik ima talenta. Njegovi likovi pričaju svaki svoju priču tako uvjerljivo da je i mi sami počinjemo preživljavati s njima.
Ne treba biti veliki likovni znalac da bi se moglo pogoditi da pred mladim akademskim slikarom Maksimovićem stoji još mnogo uspješnih radova i izložbi. Neka mu je sretno!
Sretno gospodinu.
Mulja po fotografijama s Instagrama i dobiva besplatnu (?) reklamu. Bravo, sve “umjetnici”.
Potistenost,bezvoljnost,otudjenost,Samoca…nije nam trebala ova nametnuta kriza da vidimo kako se ljudi sve vise uvlace u sebe.otudjenje jednih od drugih je bitna stavka nametanja vise kontrole i sve Sha nam se nudi ima za cilj upravo to.kvart u kojem sam kao mulac zivio i gdje se,na desetke djece igralo,je pust.nijednog djeteta na ulici.igrali smo nogomet izmedju parkiranih auta nasih roditelja.sada su samo auti.cesto znam proci tim kvartom iz neke melankolije,da ga vidim,i Portun gdje bi se skupili kad zadje sunce,uvijek je pust.djeca su tu negdje..ali nisu zajedno.barem ne na otvorenom.svako dobro svima i hvala.
…po ovom što vidim, na zidu,rekla bih da je zbilja dobar slikar- samo, tko želi imati i gledati “melanholiju”,sliku koja priziva tugu i beznađe? Ni pet para za to! Bit će sve na svom mjestu ako mu je ovo samo jedna,kratka faza, a on se okrene slikanju slika na koje ljudi rado i često pogledaju, i duši okrepu nađu.