Povijest znanosti nije samo priča o napretku i otkrićima – to je često mračna kronika progona, izolacije i tragičnih sudbina vizionara čiji je jedini grijeh bio što su vidjeli dalje od svojih suvremenika.
Kroz stoljeća, znanstvena zajednica pokazala je zabrinjavajuću tendenciju da se pretvori u dogmatski sustav koji agresivno odbacuje nove ideje koje prijete ustanovljenim vjerovanjima. Ova dinamika, koja se neprestano ponavlja, dovela je do tragičnih gubitaka brojnih briljantnih umova.
Najdramatičniji primjer je sudbina Giordana Bruna, koji je 1600. godine spaljen na lomači jer se usudio tvrditi da je svemir beskonačan i da postoje drugi svjetovi. Danas znamo da je bio u pravu, ali tadašnji “znanstveni konsenzus” odlučio ga je ušutkati najbrutalnije moguće.
Slično se dogodilo s Ignazom Semmelweisom, čija je jednostavna ideja da liječnici trebaju prati ruke prije poroda mogla spasiti nebrojene živote. Umjesto da bude slavljen kao spasitelj, završio je u ludnici, slomljen od strane medicinskog establišmenta koji je odbijao prihvatiti njegove dokaze.
Čak i u “prosvijećenom” 20. stoljeću, geniji poput Nikole Tesle i Alana Turinga doživjeli su slične sudbine. Tesla je umro osiromašen i izoliran, dok je Turing doveden do samoubojstva zbog svoje seksualne orijentacije, unatoč tome što je svojim radom postavio temelje moderne računalne znanosti.
Ovi primjeri otkrivaju uznemirujući obrazac: znanstveni konsenzus često djeluje kao mehanizam održavanja statusa quo, a ne kao put prema istini. Etablirane institucije, podržane ekonomskim i političkim interesima, stvaraju atmosferu u kojoj je odstupanje od prihvaćenih normi ne samo nedobrodošlo, već i opasno.
Ludwig Boltzmann i Georg Cantor, čije su teorije danas temelj moderne fizike i matematike, dovedeni su do mentalnog sloma zbog konstantnih napada svojih kolega. Njihove priče pokazuju kako “peer pressure” u znanstvenoj zajednici može biti razoran za inovativne mislioce.
Posebno je zabrinjavajuće što se ovaj obrazac nastavlja i danas. Znanstvenici koji propituju prevladavajuće teorije često se suočavaju s marginalizacijom, gubitkom financiranja i profesionalnom izolacijom. Pod krinkom “znanstvenog konsenzusa”, potencijalno revolucionarne ideje guše se prije nego što dobiju priliku biti temeljito istražene.
Ova mračna povijest nas uči da moramo biti posebno oprezni kada se “znanstveni konsenzus” koristi kao oružje protiv novih ideja. Prava znanost napreduje kroz propitivanje, a ne kroz slijepo prihvaćanje autoriteta. Svaki put kada čujemo da je nešto “znanstveni konsenzus”, trebali bismo se zapitati: koliko vrijednih glasova je ušutkano da bi se taj konsenzus održao?
Možda je najvažnija lekcija da istinska znanstvena metoda zahtijeva otvoren um i spremnost da se preispitaju čak i najdublje ukorijenjena uvjerenja. Jer, kao što povijest pokazuje, današnji heretici mogu biti sutrašnji heroji znanosti, ako im samo damo priliku da njihove ideje budu pravedno razmotrene.
Redakcija portala Logično
Niste to bas ispravno napisali. Giordano Bruno je stvar teološkog koncezusa, a ne znanstvenog koncezusa u kasnijem poimanju. Što nas dovodi do saznanja da su sva današnja sveučilista osnovana pod crkvenim patronatima. Naprimjer, Bolonjsko najstarije osnovano je 1088. godine. Ono sto danas zovemo znanošću proisteklo je iz kraljevskih društava, odnosno akademija. Što znači, da znanstveni um, da bi funkcionirao mora imati odgovarajuću kraljevsku zaštitu. Ako nema, zna se…
A jebiga, kad se počne sa tvrdnjom da je inkvizicija (koja je osudila Đordana Bruna) “naučni konsezus” postaje jasnija neprocenjiva vrednost dokaza kao alata stvaranja stava u odnosu na… osećaj. Da li je Teslu zaustavio “naučni konsenzus” ili beskrupulozni kapitalizam? Da li je Turinga osudio “naučni konsenzus” ili država zbog tada nezakonitog ponašanja? Nešto mi govori da bi mnogi ovde iz sve snage podržali kada bi Rusija uvela takvu praksu. Ali tačno je da naučna zajednica ne gleda blagonaklono na isuviše radikalne teorije – kakva je recimo bila teorija relativiteta. Sećate se šta je Tesla govorio za Ajnštajna? Pa ipak, toj istoj naučnoj zajednici ne preostaje ništa drugo nego da prihvati teoriju kada je podržana dokazima. A kada bi prihvatala “većinsko mišljenje” 🙂 danas bi se u školi učilo da je Zemlja ravna… p.s. Alo Istražuj – dokaza li Lanka ono što je obećao, da nema virusa, da su zarazne… Čitaj više »
Mnogi su istinu platili životom.
Sve se svodi na to da je čovek uljez na ovoj planeti! Svodi se na to da nam je neko nekada dok smo sedeli na nekakvoj grani, bištili buve onom do… prčkao po genomu te se naposletku razvili u ovo šta smo danas! Ko je taj što je “prčkao”…i zašto? Ako niko nije “prčkao” neka mi neko objasni zašto se toliko razlikujemo od ostalih sisara, zašto se samo mi ljudi iz te vrste pitamo ko smo i šta smo….spaljuju sisara jer je rekao da se zemlja “vrti” oko sunca..npr.?
Da manje više, Giordana Bruna su maknuli zbog nelajkanja jer se Kopernik s istom idejom ranije održao. Što se tiče pranja ruku napravio je Ignaz i dobrih stvari kod ljudi koji su sudjelovali i u prvom svjetskom ratu spasili preko 80% pacjenata njegovom metodom i kasnije je to općeprihvaćeno. Umro je od batina u umobolnici. Prvo kolege, pa čuvar. Tesla je skroz drugačije gledao život i to se znalo, on je otišao jer je bio rat. Meritum priče je kako živimo u vrijeme gdje se poštuju drugačije vrijednosti od onih koje se poimaju normalne u fazi rasta civilizacije ili društva. Sad u modernom dobu to postići znači nasloniti se na Turingovo naslijeđe i skočiti još jedan skok u rast. Lp
“Najdramatičniji primjer je sudbina Giordana Bruna”, “Danas znamo da je bio u pravu”
Ne, ne znamo je li bio u pravu, niti nismo bili na mjesecu, niti ne znamo ništa o svemiru i naše oceane poznajemo samo osam posto, samo nešto laprdate bez ikakvih dokaza.
Đordanov lik i delo je s razlogom opstao sve do danas! Da nije bilo “razloga” njegov bi se konj recimo spotakao i ovaj bi se survao u nekakav ambis i nebi ga niko nikada spomenuo u ikakvim istorijskim spisima a kamo li pravili predstavu sa suđenjem i kasnije paljenjem nekakve lomače
Očekivano.
kaze … znanost napreduje brzinom pogreba.
ovi sto se nazivaju znanstvenicima su zapravo Dr Tehnicari.
pristup temeljen na promatranju, propitkivanju, uvijek spreman na promjenu, odbacivanje pogresnog nema alternativu. kritika znanosti ne bi trebala dolaziti od onih koji sami nisu spremni na isto. mozda se drze neke biblije, takvog necega, u redu. propitkivat i kritizirat cemo znanost ali, molim, isto tako i vase tvrdnje. idemo iskreno.
evo zgodan 25 min video: https://www.youtube.com/watch?v=QtxjatbVb7M
U veljači-ožujku 1616. Katolička je crkva izdala zabranu Kopernikove teorije o kretanju Zemlje. To je kasnije (1633.) dovelo do suđenja inkviziciji i osude Galilea Galileija (1564.-1642.) kao osumnjičenog heretika, što je izazvalo kontroverzu koja traje do danas. Dokazuju li ovi postupci Crkve nespojivost znanosti i vjere? Koje se lekcije mogu izvući iz misli i djela Galileja, koji je postao “otac moderne znanosti”?
Dali je Kopernik završio spaljivanjem na lomači? Wikipedija kaže da je umro prirodnom smrću?
Hmmmmm…..??
Lp
Činjenica da današnji znanstvenici nisu u službi znanosti već kapitala zbog čega i imamo ovakav svijet. Malo je doktora znanosti koji odbiju poslušnost spram sustava i pokušaju slijediti pravi put znanosti. Kako u prošlosti, tako i sada, ušutkavaju se pojedinci koji posjeduju vrhunsko znanje i žele ga iskoristiti za dobrobit ljudi. Teško je biti na strani pravde i istine jer je to stalno u suprotnosti svim vladajućim ideologijama. Međutim, istinski znanstvenik je svjestan svog poziva i spremno prihvaća izazove.