Bik Koji Sjedi, Tȟatȟaŋka Iyotȟaŋka, veliki poglavica indijanskog plemena Sijuks (Sioux) rodio se između 1830. i 1835. godine u plemenskoj zajednici Hank-Papa.
O njemu su po Divljem Zapadu prepričavane različite legende, izmišljene, ali često i istinite priče. Pričalo se da je sa 10 godina ubio prvog bizona, a meso podijelio starim ratnicima koji nisu mogli više sami da love. Bio je neustrašiv i hrabar borac, za indijansko stanovništvo bio je heroj i junak iznad svih drugih.
Sveti vođa i poglavica plemena Hunkpapa Sijuksa, poznat je i po slavnoj bici kod Little Big Horna, 25. maja 1876. godine, kad je vodio do pobjede 3 500 ratnika Čejena, Sijuksa i drugih plemena protiv američkog Sedmog konjičkog puka kojim je komandovao general Kaster.
Međutim, proslava pobjede nije dugo trajala. Američka vlada poslala je više hiljada vojnika u potjeru, prisiljavajući mnoge Indijanace da se predaju. Bik Koji Sjedi odbio je predaju i poveo je svoje pleme preko granice, u hladnu Kanadu, gdje ostaje u egzilu do konačnog povratka i prinudne predaje američkim vlastima.
Do 1884. godine Bik Koji Sjedi bio je u zarobljeništvu, a onda mu je bilo dopušteno da se pridruži cirkusu “Šou divljeg zapada” (Wild West Show) čuvenog Buffalo Billa, gdje je slavni poglavica, boreći se za opstanak sebe i svoje porodice, zarađivao oko 50 dolara nedeljno, kao popularna atrakcija. Svojim gordim stavom nametnuo se publici, njegovo ime postalo je slavno, a događaji vezani uz njega postali su glavna tema, često romantizovana.Bik Koji Sjedi ubijen je 15. decembra 1890. u Standing Rock rezervatu, u sukobu indijanskih plemena i policije zbog sumnje da je povezan s religijskim pokretom Ghost Dance (Ples duhova)
Dvije sedmice kasnije, na današnji dan, 29. decembra 1890. godine, američki vojnici su kod mjesta Ranjeno Koljeno (Wounded Knee) masakrirali više od 200 Indijanaca iz plemena Sijuks, među kojima je bio veliki broj žena i djece. To je bio jedan od najokrutnijih pokolja u historiji američkog kontinenta koji je konačno ugušio svaki otpor crvenih ratnika. Tako se sa Bikom Koji Sjedi završava prava historija ponosnog indijanskog naroda.
Borili su se jadni indijanci prvi protiv terorizma.
Skupo su indijanci platili “american way of life”. Vec po nacinu kako kauboji bacaju indijance u jamu se moze zakljuciti, da ce to postati “land of the free and the home of the brave”.
Nije da trazim dlaku u jajetu, ali po svemu sudeci netko na portalu Logicno.com ima poprilicno iscasen smisao za humor obzirom da je postavio ovakav tekst u kategoriju Life&Style. Ni daska zivota u masovnim pokoljima, a o stilu koji je obiljezio taj dogadjaj, bolje da niti ne zapocinjemo.
Tako se stvarala američka “demokratija”. U krvi do koljena. Ali… Došlo je vrijeme za naplatu, tako danas potomci tog plemenitog naroda, potomci onih koji su preživjeli genocid pijanih evropskih kriminalaca, tuže USA i traže povrat otetih teritorija i naknadu u vidu multi milijardi. Nije lako danas biti na vlasti u SAD-u, pogotovo stoga jer se bude i potomci preživjelih robova i od potomaka robovlasnika traže hiljade i hiljade milijardi dollara naknade. Američka vlada je uložila i ulaže ogromne napore da medijski cenzuriše i sakrije ovo od vlastite i od svjetske javnosti, kako se ne bi pričalo i prepričavalo o brutalnim i krvavim američkim zločinima. Mada, USA su se ionako već dovoljno osramotile šireći zlo po svijetu samo u posljednjih 50 godina.