Božićno primirje naziv je za niz neformalnih prekida vatre na Zapadnom frontu u toku Prvoga svjetskoga rata 1914. godine. Oko 100 000 vojnika sudjelovalo je u spontanom blagdanskom primirju.
Prvi zabilježeni slučaj dogodio se u regiji Ypres u Belgiji. Nijemci su zapalili svijeće i svjetiljke te ih postavili na svoje rovove, a zatim su počeli pjevati božićne pjesme. Britanci su im se uskoro pridružili, a potom su vojnici, uključujući časnike obiju strana, međusobno razmijenili božićne čestitke. Uslijedio je susret na „ničijoj zemlji“, gdje su jedni drugima podarili simbolične poklone poput, kapa ili malih količina hrane, pića i duhana.
Iako je dogovor bio da primirje traje do ponoći, zapravo se odužilo do kraja idućeg dana. Na nekim je mjestima primirje potrajalo sve do novogodišnjih praznika.
Božićno primirje kod većine sudionika nije bilo izraz bunta ili pacifizma, već prije odraz ratničkog, viteškog, kodeksa koji je još uvijek bio, u određenoj mjeri, prisutan u svijesti tadašnjih vojnika.
Postoje čak i neformalni izvještaji o tome kako je za vrijeme Božićnog primirja na „ničijoj zemlji“ odigrana nogometna utakmica između Britanaca i Nijemaca. Njemački poručnik Kurt Zehmisch iz 134. kraljevske saske pukovnije zapisao je da su Englezi donijeli pravu nogometnu loptu.
Ta nogometna je utakmica postala jedan od simbola primirja, a 2008. je u gradiću Frelinghienu na francusko-belgijskoj granici podignut spomenik u čast utakmici koja je, navodno, tamo odigrana 1914. godine.
ima tu vise. vojnicima se nije dalo boriti se i zivjeti u rovovima u ratu kojem nisu vidjeli svrhu. odbijali su naredjenja. volja za prekidom neprijateljstava je bila toliko jaka da su generali dopremali pojacanja cija jedina svrha je bila ponovno rasplamsavanje sukoba.