Ugledna Nobelova nagrada danas slavi iznimna ljudska postignuća, ali ima prilično zanimljivo porijeklo koje prati velika zabuna novinara, slomljeno srce i smrtonosno sredstvo za ubijanje ljudi.
Nakon smrti Šveđanina Ludwiga Nobela, 1888. godine, francuski novinari su zabunom prenijeli vijest o smrti njegovog mlađeg brata Alfreda Nobela, čuvenog švedskog poduzetnika i izumitelja, koji je stekao veliko bogatstvo nakon što je izumio dinamit. U smrtovnicama koje su bile objavljene u pariškim novinama je pisalo: Trgovac Smrti je mrtav!
U nemilim okolnostima izazvanih novinarskom zabunom, Alfred Nobel je imao rijetku nesreću da svjedoči o svojoj ostavštini i da čita vlastite smrtovnice. Zbog oštrih napada i skrnavljenja njegovog imena, Alfredovo srce, još uvijek živo, jako brzo biva slomljeno, zbog čega je i odlučio promijeniti svoju životnu priču prije nego što bude prekasno.
Razmišljajući šta da uradi, 27. novembra 1895. godine, otišao je u švedsko-norveški klub u Parizu, sjeo za pisaći stol i napisao oporuku.
Na četiri stranice je napisao spisak stvari koje će ostaviti svojim rođacima i osoblju, s obzirom da se nije nikada ženio, niti imao djece. U oporuci je potom, zatražio da se ostatak njegovog imanja uloži u fond, “kamate koje će se svake godine distribuirati u obliku nagrada onima koji su tokom prethodne godine zaslužni za najveću korist za čovječanstvo.”
Napisao je da se kamate trebaju podijeliti na pet jednakih dijelova i da svaki dio dobije osoba koja je odgovorna za najvažnije otkriće u četiri kategorije i, konačno, “jedan dio za osobu koja će uraditi najviše ili najbolje, za bratstvo među narodima, za ukidanje ili smanjenje broja vojske i za održavanje i promicanje mira” – Nobelovu nagradu za mir.
Moja je izrazita želja da se prilikom dodjele nagrade ne obraća pažnja na nacionalnost kandidata, nego samo na to da je osoba dostojna da primi nagradu, bila ona iz Skandinavije ili ne.” Alfred Nobel
Kada je završio sa pisanjem Nobel je zamolio četiri slučajna gospodina koja su se zadesila u klubu da budu svjedoci dokumenta. Kad je sljedeće godine umro, njegovom 25-godišnjem pomoćniku Ragnaru Sohlmanu povjereno je izvršavanje Nobelove želje, a on je to shvatio ozbiljno i vrlo odgovorno.
Plemenita Nobelova želja na početku je nailazila na izraziti otpor. Švedska kraljevska porodica ga je osudila zato što nije bio patriota i zato što nagrađuje ljude svih nacionalnosti, a ne samo Šveđane. Njegovo osoblje je bilo ogorčeno ogromnim administrativnim i organizacijskim troškovima takve operacije. No, njegova ideja je naišla i na mnoga odobrenja.
Pet godina nakon što je Nobelova oporuka prvi put pročitana, prve Nobelove nagrade su dodijeljene u Švedskoj i Norveškoj, 1901. godine.
Nobelova oporuka danas se čuva u sefu Nobelove nagrade u Stokholmu i nikada nije izložena.
Nobelova nagrada se katkada i zloupotreblava. Primjer: prije nepune dvije godine Evropskaunija dodoijelila je sama sebi Nobelovu nagradu, a razlog za to bio je: 70 godin APO zavrsetku drugog svjetskog rata nije bilo rata na evropskom kontinentu. Nepismeni ´, ili bolje recenoNazisti, ne napominju da su balkanske drzave u Evropi i da su , takorekuc, do jucer tekli potoci krvi bas u Evropi.