Martin Luther (Eisleben, Njemačka 10. novembar 1483 – Eisleben, Njemačka 18. februar 1546.) bio je njemački teolog i vjerski reformator, začetnik protestantske reformacije. Njegova vjerska reformacija duboko je uticala na političke, ekonomske, obrazovne i jezičke prilike u svijetu što ga je učinilo jednom od najznačajnijih figura evropske historije.
U ranim dvadesetim, 1505. godine, nakon nekoliko godina provedenih na univerzitetu u Erfurtu napušta studij prava, i pristupa augustinskom redu. Ta je odluka iznenadila njegove prijatelje i zgrozila njegovog oca. Kasnije će taj svoj potez Luther objašnjavati reakcijom na neke događaje iz svog života koji su ga učinili svjesnim prolaznosti života.
Nakon samostanskog života u kojem nije našao duševni mir i zadovoljstvo za kojim je tragao, šokiran raskošnim i razudanim životom sveštenstva, ipak se zaredio i završio studije teologije na univerzitetu u Wittembergu, 1509. godine.
Godine 1511. postao je profesor biblijske egzegeze u Wittenbergu. Iako još uvijek nesiguran u vlastiti spas Luther je postao aktivni propovjednik, učitelj i administrator. Negdje u vrijeme proučavanja Novog Zavjeta u pripremama za svoja predavanja počeo je vjerovati kako kršćani nisu spašeni zahvaljujući vlastitim naporima već darom Božije slave, koju oni prihvaćaju u vjeri. U to vrijeme razgranalo se trgovanjem indulgencijama, pisanim oprostima grijeha, koje je sveštenstvo prodavalo za novac. Duboko ogorčen takvim načinom oprosta grijeha Luther je 31. septembra 1517. na vrata crkve u Wittenbergu izvjesio na javnu raspravu svojih 95 teza o indulgencijama, dogmama i uređenju crkve. Tim događajem obilježen je početak vjerske reformacije.
Lutherov proglas je izazvao veliko zanimanje javnosti i veoma brzo je preveden na njemački jezik (izvorno ga je Luther napisao na latinskom jeziku) te proširen širom Njemačke. Rasprava o oprostu brzo se pretvorila u napad na papinstvo, a zatim i na čitavu tradicionalnu crkvenu organizaciju.
Unatoč nalogu pape da se opravda pred njegovim izaslanikom, kardinalom Cajetanom (Tommaso de Vio) Luther je ostao čvrsto pri svojim tezama.
Kada je 1520. papa osudio njegovo učenje Luther mu je odgovorio s tri spisa: “An den christlichen Adel deutscher Nation; Von der babylonischen Gefangenschaft der Kirche i Von der Freiheit eines Christenmenschen”, u kojima je iznio vlastite osnovne koncepcije: spas kršćaninu donosi vjera u Kristovu žrtvu iskupljenja, a ne dobra djela koja čini; izvor istine u religiji nije tzv. sveta predaja nego Sveto pismo; Crkva nije posrednik između čovjeka i Boga, jer unutrašnju religioznost daje neposredno sam Bog.
U svojim istupima zagoravao je jednostavnu crkvu bez raskoši i blještavila vatikanskog naslijeđa.
Krajem 1520. godine Luther javno spaljuje papinu bulu, a u januaru 1521. papa ga je zauzvrat ekskomunicirao. Car Karlo V, kao izvršitelj papinske ekskomunikacije pozvao je Luthera da dođe na sabor u Worms (u aprilu 1521.) kako bi tu Luther opozvao svoje učenje. Luther se pojavio na saboru ali je odbio opozvati svoje učenje tvrdeći kako ne može ići protiv svoje savjesti pa je protiv njega i njegovih sumišljenika izrečena kazna progona iz države (Reichsacht). Tada mu je njegov simpatizer saski knez-izbornik Fridrich pružio tajno utočište u dvorcu Wartburg. U Wartburgu Luther počinje prevoditi Novi zavjet s originalnog grčkog na njemački jezik, što je bio njegov doprinos stvaranju jedinstvenog njemačkog književnog jezika. U to doba Lutherov radikalizam počinje iščezavati te on sve više zalaže za miran razvitak i nenasilna sredstva, a službenim osloncem Reformacije proglašava kneževu feudalnu vlast.
Godine 1529. Luther je objavio svoju najpopularniju knjigu – Mali katekizam, u kojoj objašnjava teologiju evangeličke reformacije jednostavnim i slikovitim jezikom.
Nedugo zatim, 1532. godine Luther prevodi Stari Zavjet s originalnog hebrejskog na njemački jezik. U međuvremenu njegov se uticaj raširio širom sjeverne i istočne Evrope, a luteranska tradicija postat će sastavni dio religijskog naslijeđa čovječanstva.