Režiser i profesor Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu Bahrudin Bato Čengić rođen je na današnji dan 1931. godine u Maglaju u Bosni i Hercegovini. Autor je brojnih dokumentarnih, igranih, kratkih filmova, televizijskih drama i reportaža..
Čengićeva tri igrana filma svrstavaju se među najzanimljivije i najkontroverznije filmove bosanskohercegovačke kinematografije. Filmovi Mali vojnici (1967), Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji (1971) i Slike iz života udarnika (1972), za zajednički osnov imaju realističan prikaz poratnog vremena.
U Malim vojnicima, filmu posvećenom djeci koja su ratna siročad, dramski je naboj najjači. U filmu Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji izraženo je satirično slikanje prvih poslijeratnih zanosa i utopija. Slike iz života udarnika, inače stilski najčistiji film, humanistički je pogled na udarništvo i prožet je ironijom. Stoga ni ne čudi što su u to vrijeme filmovi Bate Čengića izazivali burne reakcije vlasti, ali i publike. Mali vojnici i Slike iz života udarnika nikada nisu zvanično prikazani u bivšoj Jugoslaviji. Priča se da je Josip Broz Tito od svih domaćih distributera dobijao filmove na poklon. Postojala je evidencija koje je filmove Broz gledao, a koje nije. Na vrhu spiska onih koje nikada nije htio pogledati jeste i film Bate Čengića
“Moji su filmovi vezani za moju generaciju, za naše poslijeratne godine, za vjerovanje da smo odjednom postali odrasli i da smo preko noći prekinuli s dječijim igrama… Te godine pamtim, zapravo, kao jedan veliki osmijeh. Svi smo bili radosni i svi smo vjerovali u iste stvari. Svjestan sam da u ovim godinama razlika među generacijama postaje sve snažnija, što ponekad produbljuje nesporazume. To je neminovno, ali ipak pomalo žalim za onim prošlim vremenom“, zapisane su riječi Bate Čengića.Tokom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini snimio je više od 1.000 minuta opsade Sarajeva, koje je kasnije pretvorio u dokumentarni “esej“ po imenu Sarajevo.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima i Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva za film Mali vojnici. Za film Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji dobio je Srebrnu arenu za režiju i Zlatnu arenu za scenografiju u Puli, Lav sv. Marka u Veneciji, Srebrenog Hugu u Chicagu. Bio je član Evropske filmske akademije (EFA) i član Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99.
Umro je 16. oktobra 2007. godine u Sarajevu.
Pogledajte njegov zadnji film, u njemu je opisao ono što će se desiti od 91-e, nesvjesno.
Film “Mali vojnici “je prikazivan u Jugoslaviji , i predstavljao je ju je i na Kanskom festivalu,krajem sezdesetih, ali mislim da je dugo bio u “bunkeru” film ,”Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji’.
Po meni super mu je film “Gluvi barut”.
U prvu si