Grigor Vitez, pjesnik, dječiji pisac i prevodilac, rođen je u mjestu Kosovac, pokraj Okučana u Hrvatskoj, 15. februara 1911. godine, a umro na današnji dan, 23. novembra 1966. godine u Zagrebu.
Pisao je poeziju za djecu i odrasle, a prevodio je sa ruskog, francuskog i slovenskog jezika. Dio njegovog književnog opusa po kojem je najpoznatiji jeste onaj koji se odnosi na dječiju književnost, prema kojem se smatra jednim od začetnika moderne hrvatske književnosti za djecu.
Njegove pjesme za djecu su najljepši prostori zamišljenog djetinjstva u kojem vladaju drugarstvo i povjerenje, humanost, vedrina i optimizam. U njima su dominantne jednostavne i neposredne lirske slike, u poetskoj tradiciji Dobriše Cesarića; jezik je jednostavan i prozračan, stihovi skladni i melodični.
Njegova je poezija za djecu zbog aktuelnosti i duhovitosti osvajala srca mnogih generacija mališana, ali i odrasle publike. Njegove pjesme su nezaobilazne u lektirama i školskim čitankama, a njegov književni uticaj na generacije pisaca za djecu je mnogostuk i vrlo značajan.
Neke od pjesama Grigora Viteza prevedene su i objavljene na dvadesetak stranih jezika, iz njegovog bogatog književnog opusa objavljeno je mnogo zbirki pjesama za djecu i odrasle. Među najpoznatijima su: “San boraca u zoru” (1948.), ”Naoružane ruže” (1955.), Povjerenje životu”(1958.), ”Kao lišće i trava”( 1960.), ”Vesele zamke”(1955.), ”Prepelica” (1956.), ”Sto vukova” (1957.), ”Kad bi drveće hodalo” (1959.), ”Gdje priče rastu” (1965.) i posthumno objavljena zbirka ”Igra se nastavlja”(1967.)