Najbolji prijatelji čitaju knjige

Postoje mnoga prijateljstva. Mala, velika, iskrena, lažna, iz ljubavi, iz interesa… Za ovo o kojem želim nešto napisati uvjeren sam da je iskreno. A i veliko, jer ovi prijatelji skoro sve slobodno vrijeme provode družeći se, igrajući se.

Da, posebno to naglašavam – igrajući se, jer ovi prijatelji su djeca, a djeci je glavni „posao“ da se igraju. Kako su susjedi, ne troše mnogo vremena na putovanja jedno do drugoga. Anita je starija, ona već ide u školu, a Eldin se tek upisao i očekuje da u septembru i on spozna kako je to biti učenik.

A kako izgledaju njihovo druženje i igra? Pa, po mnogo toga igra je slična igri druge djece, ali ima i svojih posebnosti. Eto, Anita je dobila novu, veliku igračku, veliki dvorac sklopljen od kockica koji ima čak četiri visoke kule, a Eldin se divi: „Au, Anita, kakvu lijepu džamiju imaš!“ Anita, kao starija, ispravlja ga: „Ma, nije ti to džamija, to je dvorac!“

Onda se ljuljaju na ljulji. Sreća je, imaju dvije ljulje i mogu se oboje ljuljati u isto vrijeme, tako da nema problema. Dok ne dođe neko treći. Ali takav je život, ne teče sve uvijek kako želite. Dolazi na red vožnja bicikla, pa vožnja električnog auta po dvorištu, pa lopta, pa…

Bude i nesporzuma i varnica, ali sve to se dešava među pravim prijateljima. Recimo, Eldin kaže: „Boga mi!“, a Anita smatra da je to nepristojno, pa mu priprijeti: „Ako te čuje fra Joso, iščupat će ti jezik!“

Kad žele malo predahnuti, ovi prijatelji idu kod susjeda koji ima mnogo knjiga za djecu. Izaberu svako sebi po neku, i „čitaju“. Ili samo gledaju slike, kako kad. Slikam ih dok čitaju i pitam ih žele li da slike objavimo na portalu, a oni kažu da žele. Čak se raduju tome. Onda ih pitam kakav naslov da napišem, a oni mi predlažu: „Najbolji prijatelji čitaju knjige“. Pa, dobro, kad najbolji prijatelji tako žele, neka im bude!

Poželimo im još puno druženja. I pročitanih knjiga.