Australijski grad Murchison prešao je iz nepoznatog mjesta do međunarodno (astronomsku) poznatog nakon što je veliki meteorit sletio 28. rujna 1969, u njegovoj blizini. Pokupio je neke neuništive kemikalije dok je lebdio kroz svemir, zbog kojih se govori da je star do 7 milijardi godina.
Najstariji poznati materijal na Zemlji prethodio je rođenju našeg Sunčevog sustava i same Zemlje.
Dugo je poznato da je meteorit Murchison, masivna svemirska stijena koja je pogodila Australiju 1969. godine, na Zemlju donio takozvana pred-solarna zrna, odnosno čvrstu materiju s odljevima umirućih zvijezda. Tek je pet desetljeća nakon pada potvrđena njihova dob.
Pred-solarna zrna obično se sastoje od minerala kao što su nanodijamanti, grafit, safir i olivin. Zrna zvjezdanih prašina nagurana u meteoritu Murchison sastoje se od silikonskog karbida.
Istraživači, koji su svoja otkrića objavili u Proceedings of the National Academy of Sciences, uspjeli su odrediti starost zrna prašine mjerenjem njihove izloženosti kozmičkim zrakama.
“Neki od ovih kozmičkih zraka uzajamno djeluju s materijom i tvore nove elemente”, objasnio je u izjavi vodeći autor studije Philipp Heck. “I što se duže izlažu, tim se više elemenata oblikuje. Usporedimo to s izbacivanjem kante u kišnu oluju. Pod pretpostavkom da su kiše stalne, količina vode koja se nakuplja u kanti govori o tome koliko je vremena bila izložena kiši.”
Najstarija zrna datirana su prije više od 7 milijardi godina, dok su mnoga izvađena zrna stara između 4,6 i 4,9 milijardi godina.
“Imamo više mladih zrna nego što smo očekivali”, dodao je. “Naša je hipoteza da se većina tih zrna, starih 4,9 do 4,6 milijardi godina, formirala u epizodi pojačanog stvaranja zvijezda. Bilo je vremena prije početka Sunčevog sustava kada se formiralo više zvijezda nego što je to normalno. ”
Da bismo ovo uzeli u perspektivu, Sunce se formiralo prije otprilike 4,6 milijardi godina, što je otprilike jedna trećina starosti svemira, dok se procjenjuje da će Zemlja biti stara 4,54 milijarde godina (više ili manje 50 milijuna godina).
Heck je napomenuo da studija pruža dokaze da stopa stvaranja zvijezda – ključna komponenta koja se koristi za opisivanje evolucije galaksija – nije konstantna.
“Zahvaljujući ovim zrnima, sada imamo izravne dokaze za razdoblje pojačanog stvaranja zvijezda u našoj galaksiji prije sedam milijardi godina pomoću uzoraka iz meteorita.”
Obećao sam pa je red da ispunim obećanje. Naučnici kažu da su u stanju da vide svemir koji je star tek nekoliko stotina miliona godina. Do nekih milijardu godina od Velikog praska mogu da vide direktno teleskopima a još mlađi svemir vide zahvaljujući gravitacionom savijanju svetlosti – svetlost neke zvezde ili galaksije na putu prema nama nailazi na masivan objekat (galaksiju ili klaster galaksija), svetlost se savija i predmet (nebeski objekat) se vidi veći nego što jeste. Taj efekat se zove gravitaciono sočivo. Dakle, u stanju smo da vidimo vrlo mlad svemir – ali kako možemo znati da je zaista mlad? Mnoge stvari u astronomiji su podložne diskusiji ali ova je jedna od prilično sigurnih tvrdnji. Mi vidimo zvezde zato što prema nama emituju svetlost. Kako nastaje svetlost? Kada usijamo metal on postaje crven – zrači zrači najviše u infracrvenom i crvenom delu spektra. Ako se telo zagreje na višu… Čitaj više »
Živimo u uzbudljivim vremenima. Toliko toga možemo što prije pedesetak godina nismo mogli ni zamisliti.