Nekada je baš čudno kako naši ljudi razmišljaju, na koji način izvlače zaključke. Ako kažeš da je osoba A dobra, neki zaključuju da si rekao da je osoba B loša.
Ne vjerujete? Evo jednog očitog primjera. U tekstu Izgubljena duša Bosne naš čitatelj je, komentirajući tekst, rekao nešto pozitivno o duši Bosne. Prvi komentar čitaoca je bio!: “nema veze sa ‘bosanskom dušom’” te da “Bosanci postoje samo u glavi agresora”. Komentator je ovim rekao zaista mnogo, ali ne o Bosni i bosanskoj duši, nego o sebi, ali to nije vrijedno komentara i nije tema ovog teksta. Tema je ono što slijedi.
Naime, na svaki komentar narednih čitalaca koji iznose slična pozitivna iskustva i iz drugih krajeva, komentator… pobjedonosno ističe svoj komentar. Na pozitivno iskustvo iz Zagorja, on komentira: “Duša zagorska?” Na pozitivno iskustvo iz Hercegovine, to mu dolazi kao još jedan dokaz njegove teorije, komentira: “Duša hercegovačka?”, a onda, kakva sreća, i treći dokaz, i slijedi: “Duša dobrog čovjeka.” Dakle, on nakon svakog pozitivnog, sličnog iskustva u nekoj drugoj sredini kao onog u Bosni, zaključuje da je to dokaz da u Bosni ne može biti tako, jer po njegovoj logici čini se da, ako je u regiji A nešto dobro, to znači da u regijama B, C, i D to isto ne može biti dobro.
Zbog čega čuđenje ako se govori o bosanskoj duši, da postoji i zagorska, i hercegovačka, i tirolska i mnoge druge? Naravno da postoje, i to ne znači da ako postoji jedna od njih da to isključuje postojanje drugih. Ne znači da ako neko voli duh jednog naroda, da mora mrziti duh drugog naroda. Kod nas se nekako u mnogim glavama zaključuje kako se stupanj ljubavi prema svome mjeri stupnjem mržnje drugoga. To ja ta kriva logika koja nam stalno stoji kao kugla oko noge zatvoreniku i ne dozvoljava nam da idemo normalno, slobodno i brzo kako to želimo.
O pa Gosn Ivo necemo tako…agresivno i nada sve ne posteno.
Tekst je bio navalntan tipa TA dusa bosanska kao unikat ali nisi niti jednom rijeci izdvojio nesto po cemu bi ta dusa bila jedinstvena u primjeru jer takvih primjera ima svugdje na kugli zemaljskoj i sve se to svodi ne na lokal vec na kosmopolitsku dusu dobrog covjeka. Oprosti na toj digresiji “u glavi agresora”,ako je tonesto uvrijedilo tebe ali mi ovdje trpimo agresivno nametenje tog Bosanski sa kojim se ne slaze geografski receno 70% BiH i morate da prihvatite da bi neko pre prihvatio biti marsovac nego Bosanac.
I oprosti sto sam presao na ti.
Hahahahaha….jbt moj stav postaje medijski exponiran..uobrazicu se!!!!
U potonjem ratu desetine,stotine hiljade primjera kada su ljudi spasavali svog “neprijatelja”…logika sitnih ljudi kaze “takvi smo mi Srbi/Hrvati/Bosnjaci” a necija logika kaze sve su to dobri ljudi…. Drugih primjera mnogo vise,komsija komsiju ubijao,logika sitnih koji mrze kaze “takvi su Srbi/Hrvati/Bosnjaci” a necija logika zahtjeva da kaze to su losi ljudi.
Ciniti dobro nije unilatlelarno kao ni ciniti lose,neko ce reci da mi imamo vise duse nego Tirolac ili Bavarac ali ja strasno dobra iskustva imam i sa jednim i sa drugim kao i sa Hrvatima i Bosnjacima i kako ja da to razlucim po dusama.Nema tu dusa ova dusa ona.
Nije valda da mislite da bih ja kada bi neko dosao sa floskulom “ta Srpska dusa” drugacije reagovao..specifikumi postoje u svakom selu a.kamo li nece postojati u citavom narodu;to je ono sto cini granice medju narodima pa i selima ali prisvajati unilateralno kosmopolitsku dobrotu ne dopustam.
Bas dobar tekst, a i komentari se uklopise. Cinjenica je da se u doba one velike drzave, na teritoriji Bosne i Hercegovine, ophodilo prema nepoznatima, strancima, jednom rjecju tudjima, kao sa prijateljima. Svuda je bilo gostoprimstva, ali na tom podrucju je to bilo mnogo spontanije. Uvijek sam to prijateljima pricao, da ces u BiH svuda dobiti jesti, piti i spavati, kao nesto najnormalnije. Nasi ljudi kao odu u inostranstvo, npr. u Njemacku cesto padaju da poslovicnu ljubaznost i kulturu. Cini im se da su jednako dobro primljeni kao i kod kuce. To je apsolutno pogresno, Osim hladne ljubaznosti to su bezdusni ljudi. Cak i ako imate nekretninu, pa zivite u ulici gdje se svi poznaju, gdje se svi pozdravljaju, zastanu da popricaju, zazele lijep ostatak dana, nemojte se zaletati. Tu ste stranac i to cete ostati do kraja zivota. Kao sto se ni biljka ne moze primiti na beton, tako… Čitaj više »
Joj Ivek joj Ivek…vidi sta si uradio,vidi kak i svojim rijecima u ljudima naj gore probudio…
Odoh ja kopati kukuruze..”Bosančiće”…nema puno,samo 400 kvadrata..domaci,ne spricani,bio…naj bolje sjeme za zdravi kuruzu.
Procitao sam tekst i tema je dobra. treba je iz raznih aspekata produziti.
I eto ti krenem ja da nesto dodam, ali kad sam procitao deo komentara odustajem…
Nema logike…
Još mi na pameti oni kirijaši što banuše usred noći pokisli kod babe i djeda od Bračkog Kamena. Ljudi odavno umrli a oživiše u priči, ne kaže se badava da svatko živi dok postoji i jedan živ koji ga se sječa.
Inače fotka je mrak, nema veze bogomolja, mogla je biti i crkva.
Zatrovano je i zakrvljeno dosta devedesetih, ali Bosnu se ubiti ne može nikada do kraja. Kako god da to nazivaju – dušom ili mentalitetom, Bosna je nešto drugo i od Hrvatske i od Srbije. Ona je doista duša Balkana – skromna i stoička, autoironična, ali iz istih tih razloga i velikodušna, ponosna, humana i radosna u pomirenju sa teškom sudbinom. Znam to po prijateljima i poznanicima od tamo, ljudi su to vedrog duha pred kojima se naprosto sramiš osjećati se loše zbog vlastitih problema. I oni će otrći od usta da pomognu ako treba. Nema veze jesu li katoličke, pravoslavne ili islamske vjeroispovijesti – ako imaju “bosansku dušu” i pogled na svijet – oni su svi Bosanci. Među takvim ljudima nema podjela. No onda ima i druga strana – Bosanci kojima su, i njihovoj djeci, Bosnu ubijali i konačno ubili devedesetih i nikada se vise neće vratiti u to, usuđujem… Čitaj više »
Zbilja je degutantno pricati o Bosni u svjetlu ne uspjeha Jugoslavije,degutantno je forsirati malu Jugu ratovali ste protiv velike,degutantno je prosipati tu neko zajednistvo kada to vise ne postoji….nisam jbn Bosanac,dali to znaci da sam los covjek i da nemam dusu.
Jedina osoba koja je mogla sacuvati bosansku dusu jest J.B.Tito , jer njegova politika bila je politika zajednistva , bratstva ,suzivota , jedinstva , slobode , prosperiteta , mira . Tito je vrlo dobro upoznao bosansku dusu ali i bosanske hajvane tokom 2 svjetskog rata , dapace doktorirao je u svakoj neprijateljskoj ofenzivi . . Zbog toga je Tito znao kako dalje nakon bratoubilackog rata , popove i hodzje nogom u dupe u crkve i dzamije , tamo gdje im je i mjesto , dobrocudnim bosancima osigurao radno mjesto i pravnu drzavu , a hajvane pendrekom po ledjima ili goli otok na preodgoj , i tako bi mir bozji u BiH. Nakon smrti Tita vidjesmo svi sto se dogodilo , hajvani dodjose na vlast rasturise i Jugoslaviju i BiH. A logika hajvana u vezi bosne 90 tih je izgledala nekako ovako , ajmo srusiti Jugoslaviju pa napraviti: srpski hajvani veliku… Čitaj više »
Ovakvi kao sinisa, ubijaju “bosansku dusu” vec vijekovima. A vidi cuda…Bosna i Hercegovina jos uvijek postoji, a sa njom i ova dusa o kojoj Ivo pise.
Sinise raznih vjera to ne mogu shvatiti, niti se pomiriti s jednostavnom cinjenicom- s dusom se radjas. Ili ne…
I da…koliko ce BiH trajati, kako sinisa nabaciva idiotluk, nece odlucivati nista drugo do natalitet…jedni ce se radjati s dusom, drigi ne. Okupatori ce dolaziti i prolaziti, a bosanska dosa ce ostajati. Mozda se sinisin unuk rodi s dusom.
Ko zna?
“Ne znači da ako neko voli duh jednog naroda, da mora mrziti duh drugog naroda. ”
Da, upravo tako, zato sljedeći put promislite prije negoli počmete udarati po nacinalnim strankama, nacionalizmu itd. Jer nacionalizam u svojoj suštini jeste upravo to što ste napisali. To, da ga danas poistovjećuju sa šovinizmom je u prvom redu problem onih koji to čine ali i ostalih. Čine li to namjerno ili ne je stvar špekulacije.
Suma sumarum….ljudi zivot je lijep,zivite i pustite druge da zive..