Naser Gaši – dijete s ulice

Na putu do životnog uspjeha nemaju svi vjetar u leđa. Naprotiv, nekima on puše u prsa i još pri tom ima mnogo drugih pomagača.

Ipak, ima i onih koji pobijede i najjače vjetrove u prsa i savladaju sve druge prepreke koje im stoje na putu. Stižu do svog cilja i uživaju u zasluženom uspjehu. Nekima ne pomaže ni vjetar u leđa. Umjesto da im pomogne, on ih obori i pri padu razbiju i nos i koljena i laktove. Očekivalo bi se da nakon pada ustanu, ali neki od njih ni to ne pokušaju, radije ostaju ležati da ponovo ne bi pali.

Ako neko dobro razumije onu izreku da je trnovit put do zvijezda, vjerujem da je to Naser Gaši, koji je od djetinjstva krenuo jednom vrlo trnovitom stazom. Ne zato što je bio neznan i nije odabrao neku čistiju, ljepšu i sigurniju stazu, nego što i nije imao mnogo izbora. Praktično, jedino što je mogao činiti i zaraditi neku paru kako ne bi bio gladan, bilo je pjevanje. Sa samo nekoliko godina života, on je već privređivao. Sjeo bi na ulicu i pjevao. Neko bi ga nagradio kojim sitnim novčićem i on bi imao šta jesti, a nekada možda i ostalim članovima obitelji pomoći. Vrijeme je prolazilo, a on je nabavio i prvi muzički instrument – neku posudu koja mu je služila kao vrsta bubnja. Pjevajući, u nju je udarao i davao ritam. Rastao je, znao je sve više pjesama, bio je sve izdržljiviji i, naravno, usavršavao se u tom poslu koji mu je bio sve.

Nije Naser na početku možda ni razumio da je pjesma umjetnost. On je samo osjećao da mu ona omogućava preživjeti. Kao što je Aska u Andrićevoj priči igrala i samo igrala pred vukom, znajući da ta igra znači njen život, da će je vuk poštedjeti samo dotle dokle uživa u njenim pokretima, tako je i ovom dječaku pjevanje bilo garancija da dok pjeva neće biti gladan. Nije mu, zasigurno, uvijek bilo lako i ugodno. Trebalo je stajati ili sjedjeti na hladnoći, na vjetru u hladnoj ulici, i pjevati, ispunjavati razne želje prolaznicima. Trebalo je pretrpjeti niz uvreda, poniženja i maltretiranja. Ko zna koliko su mu se puta narugali, opsovali, koliko puta su mu neki nemilosrdni mangupi oteli i ono malo što zaradi. Ali on je išao dalje.

U međuvremenu je porastao, sudeći po mojim oskudnim informacijama zasnovao je obitelj, čini se da je sretan sa svojom suprugom i dječicom, a ne znam kako stoji financijski. No, koliko se na fotografijama može vidjeti, živi u pristojno namještenom stanu, a umjesto u šerpu sad udara u pravi instrument. Moguće je da je već uspio urediti svoj život do nekog zadovoljavajućeg imovinskog nivoa. Ali ako i nije, za očekivati je da će i to jednog dana biti, da takvim upornim radom i velikim trudom čovjek mora i pristojno zaraditi i da će životni standard rasti. Bez obzira na to što je mnogo faktora protiv njega, u jednom trenutku će shvatiti i neki ljudi koji mu mogu biti od koristi da i Naser njima može pomoći. Shvatit će neki hitmejker da glas ovog momka može oplemeniti njihove pjesme i da tako mogu obje strane biti zadovoljne. Shvatit će i oni s televizija, radija, svi koji se bave estradom, da im neko s ovakvim pjevačkim kvalitetama može donijeti dobro. Neće biti iznenađenje ako uskoro Naser bude svuda tražen i svuda rado viđen, da će mu oni koji su ga zlostavljali i podcjenjivali tražiti autogram i njegovo društvo.

Ali to nije problem, problem bi mogao biti to što sa slavom dolaze i ružne stvari s kojima se treba moći nositi. Mnogi se prilijepe uz te ljude i pokušavaju ih iskoristiti za svoje potrebe. Tada treba imati znanja, snage i mudrosti i othrvati se dilerima koji će sve učiniti da ga navuku na drogu i imaju dobrog i sigurnog kupca. Treba prepoznati lažne humanitarce koji će pokušati, pod krinkom lažnih humanitarnih akcija, njegovu zaradu prigrabiti za sebe umjesto da je daju ugroženima. Treba izbjeći razne pokušaje da njegovi nastupi budu iskorišteni u političke svrhe, a da on nije ni svjestan u kakvu se igru uvukao. Treba znati odgojiti ispravno svoju djecu i izvesti ih na pravi put, a to će biti, po svoj prilici, u sasvim drukčijim uvjetima od onih u kojima je on rastao. Neće to biti nimalo lak zadatak jer ni u tom nema iskustva. Nije sve ovo zgodno nekome kome se događa prvi puta u životu u takvim okolnostima, a ko uza se nema obrazovane, iskusne, dobronamjerne ljude koji ga mogu nasavjetovati. Mora se oslanjati samo na svoj instinkt i zato mu sigurno i dalje neće biti lako. Cijelog života će biti na pionirskom zadatku. Njemu je jednostavno „tako suđeno“ i sve mora sam uraditi, a svaku grešku mora skupo platiti. Zato ovakvim ljudima treba oprostiti više nego drugima, oni to zaslužuju.

Ne znam hoće li Naser uspjeti do kraja savladati sve prepreke koje su pred njim, hoće li prepoznati na vrijeme sve opasnosti i izbjeći ih i hoće li ipak uspješno stići do cilja, ali znam da mu to od srca želim. Boljelo bi me da saznam da nije uspio, pogotovu da mu se na kraju smiju i da ga ponižavaju. Volio bih da se on smije. Ne da se smije drugima zato što ih je nadigrao, pobijedio, nego zato što se osjeća sretnim i zadovoljnim u životu, da se smije od sreće. Zaslužio je.

Molim vas, dragi čitaoci, pogledajte i ove linkove ispod kako bi vam bilo jasnije o čemu i zašto pišem:

Naser Gaši – prvi koraci

Naser Gaši par godina kasnije

Naser Gaši prije 4 godine

Naser Gaši danas:

Naser, surpuga i dijete