Naučimo plivati

Još stari Grci i Rimljani su pridavali ozbiljan značaj plivanju. Postojala je i izreka: Ne umije ni čitati ni plivati (Nec nare, nec literas didicit.), ili čak: Sramota, ne zna ni čitati ni plivati.

I danas je mnogo ljudi neplivača, mada je to apsurdna pojava. Naime, prema zakonima fizike, ljudsko tijelo je lakše od vode i moralo bi plivati samo od sebe. Kosti imaju malo veću specifičnu težinu nego voda, mišići su tu negdje, približno vodi, a sve ostalo je lakše. Kad se tome doda da u plućima ima zraka, onda tijelo postaje definitivno lakše. Tek malo lakše, ali dovoljno da pluta. Kada bismo samo legli na vodu, da ne dišemo, i kad bismo željeli potonuti, ne bismo uspjeli, pogotovo u morskoj vodi koja je slana i zato još više istiskuje tijelo na površinu.

Zašto onda neplivač tone, ako je sve tako? Uglavnom zbog straha. Životinje nemaju straha i one odmah plivaju. Čak i ljudske bebe lako proplivaju jer još nisu upoznale strah. (Urođen strah imaju od iznenadnog, jakog zvuka, i nenadanog izmicanja podloge.) Neplivač u strahu želi podići glavu što više iznad vode, više nego što bi ona virila u prirodnom položaju ravnoteže. Kako je nije u stanju toliko visoko držati, ona po sili inercije tone i nešto dublje ispod nivoa ravnoteže. Vrlo brzo bi se vratila na površinu i tako pravila sve manje oscilacije dok se ne bi umirila, ali čovjek od straha ne može to dočekati nego se grčevito bori i u toj borbi i strahu često pokušava udahnuti i kad je pod vodom. Tako iz pluća potiskuje zrak i na njegovo mjesto dovodi vodu čime mijenja specifičnu težinu tijela koje postaje za nijansu teže od vode i zbog toga tone.

Dakle, kod učenja plivanja važno je osloboditi se straha, a ostalo onda ide lakše. Uz nekoliko napomena kako ući u vodu i kako plutati, već je moguće početi prve plivačke pokrete i dalje je sve stvar vježbe i upornosti. Pri tom je od velikog značaja nipošto ne dozvoliti da se onaj koga obučavate „napije vode“, da se zagrcne, jer to odmah vraća, čak i pojačava strah. Sve ovo govorim i iz vlastitog iskustva. Na desetine ljudi sam naučio plivati, čak i neke koji su tvrdili da to sigurno ne mogu, da već imaju loša iskustva. Nisam uspio samo kod onih koji nisu htjeli ući u vodu i još u jednom, meni zagonetnom slučaju. Na toj maturskoj ekskurziji je uz mene proplivalo bar dvadesetak učenika, i to svi posljednja dva dana, jer prije toga nisu željeli pokušati, sumnjali su u uspjeh. Ali jedan učenik, čijeg se imena i danas sjećam najviše po tome (Slobodan Narančić) bio je fenomen. Tonuo je kao kamen i u morskoj vodi, za njega nisu važili zakoni fizike! Specifična težina njegovog tijela je bila veća od vode, i svi moji pokušaji da ga naučim plivati tonuli su zajedno s njim.

A kako nećete naučiti plivati? Naravno, bez ulaska u vodu nemate nikakve šanse, ali i kad vas neko u vodi pridržava tako da vam je pola tijela iznad vode, to je samo gubljenje vremena, a i samopouzdanja. U vodi morate biti uronjeni sve do usta, da vam tijelo pravi što manje oscilacije izranjanja i uranjanja.

Ipak, ovo je samo površan, najkraći osvrt o voj temi. Teško je samo teoretski objasniti motoričke radnje, to bi zahtijevalo mnogo širu i detaljniju priču. Tek u vodi se sve kockice poslože na svoja mjesta. Htio sam samo reći kako plivati može gotovo svako, bez velike muke, ako mu se dobro objasni način na koji to treba činiti i ako se oslobodi straha. Da bi se oslobodio straha, onaj koji ga uči plivanju mora, uz ostalo, zaraditi njegovo povjerenje da će biti uz njega, da će ga dobro paziti i da mu neće dozvoliti da se „napije vode“.

Sretno vam bilo, budući plivači!

PLIVAČICA

Jedna seka na plićaku
uči se da pliva.
Lijevom rukom nosić drži,
desnom oči skriva.

Guma joj je od kostima
kupaćeg labava
pa ga zato jednom rukom
često pridržava.

Onda katkad mora uši
prstom pročačkati,
potom kosu dugu nazad
hitno zavraćati.

Jedna ruka mora uvijek
čvrsto na dnu biti,
a drugom će za to vrijeme
zaveslaj činiti.

Koljena je izgrebala.
Vidi, zbog sve muke,
za plivanje malo su joj
samo dvije ruke!