Ima mnogo ljudi koji su osvetoljubivi. Ako im se neko zamjeri, ako ih povrijedi, omalovaži ih, tjerat će ga do sudnjeg dana da se osvete, da mu napakoste višestruko.
Malo je kome osveta donijela korist. Osvetnik se možda prividno osjeća bolje, ali nakon osvete često dođe i praznina, svijest o tome da se njome nije mnogo postiglo. Praštanje uglavnom donese veće zadovoljstvo i osjećaj pobjedonosnog mira, mada se nekome taj čin može učiniti kao slabost. Evo jednog primjera koji mi se baš lijepo uklapa u ovu priču, kao argument za prethodnu tvrdnju.
Kada je Miodrag Petrović Čkalja bio tek na početku svoje karijere i kad je dao prvi intervju, saznalo se da živi u garsonijeri sa ženom i dvoje male djece. Na vrata mu je došao čovjek i predstavio se kao brat narodnog heroja Ivana Milutinovića. Rekao je da je saznao za njegov stambeni problem i da ima rješenje: njegova kćerka je upravo dobila dvosoban stan, a ona je sama pa bi mogla svoj stan zamijeniti za Čkaljinu garsonijeru. Naravno, sve to besplatno.
Svi u obitelji su bili sretni i počele su pripreme za zamjenu stana, ali… Čulo se za tu kombinaciju, i onaj koji donosi konačnu odluku o dodjeli stana, gradonačelnik Beograda ili neko njegov, odluči stan dodijeliti svojoj ljubavnici umjesto kćerki Ivanovog brata. Čkalji je preostalo da se pokuša žaliti, a predsjednik komisije za žalbe bio je Moša Pijade. Najavio se i dobio je termin kad će ga Moša primiti. Čkalja je ušao i prije nego što je Moša bio slobodan, upravo je počeo rješavati jedan slučaj. Razgovarao je s nekom ženom.
Ta mlada žena je već osam mjeseci bez posla i bez prihoda jer je dobila otkaz. Radila je u firmi i pred kraj radnog vremena su im rekli da svi moraju duže ostati zato što će doći drug Moša da im nešto govori. Ona je rekla da ne može ostati, da mora ići nahraniti malo dijete, ali šefovi nisu imali milosti i nastala je svađa koja se završila tako što je žena rekla: „Neka ide Moša u pičku materinu, ja moram nahraniti dijete!“, i otišla. Za to je dobila otkaz.
Moša je odmah pozvao direktora firme, provjerio je li istinita priča ove žene i naredio da se ženu odmah vrati na posao, da joj se isplate sve plaće koje nije dobila, uz kamate, i da joj, dok dijete ne ojača, omoguće da svakog dana ide pola sata ranije kući. Žena se rasplakala od sreće, a i Čkalja s njom. Pošla je kući, i kad je uhvatila za bravu vrata, Moša je rekao: „Stani!“ Ona je zastala i okrenula se, a on joj je, u svom stilu, šeretski rekao: „Samo da ti kažem – idi i ti u pičku materinu! Jesmo li sada kvit?“ „Jesmo!“, zadovoljno je kroz suze rekla žena i otišla.
Dakle, Moša je tada bio moćan i mogao se osvetiti ovoj ženi tako da joj od života napravi pravi pakao. Šta bi dobio time? Jednog, a i više od jednog neprijatelja i niz frustracija. Pokazao bi kako je moćan, a šta bi od toga imao? Praštanjem je od potencijalnog neprijatelja dobio prijatelja. Svojim primjerom pokazao je i drugima kako se treba ponašati i evo, i toliko godina nakon njegove smrti se o njegovom praštanju priča.
Zato, kad god u sličnim prilikama dođemo u iskušenje da nekoga pošaljemo u materinu, da mu se osvetimo, možda bi bilo bolje da u tom smjeru pošaljemo osvetoljubivost?
A Čkaljin 2-sobni, isto u materinu ili..?
Jeba je gobavi, nakazni Moša mnogima znanje. On je bija u jednom čoviku ka Goebbles i Himmler. Ideolog i propagator uz to mislim da je bija i glavni egzekutor. Zlobnik iz sjene ! Pričica je šuplja !
U svakoj rečenici, priči postoji određena količina informacija, recimo da ih je deset. U ovoj, tobože o osvetoljubivosti i ispravnom korištenju moći, imamo puno više od deset informacija, samo što nisu spomenute. Svaki put kad tvrdimo nešto određeno, u isto vrijeme govorimo i ono što ne govorimo. Idemo ispočetka. Drug Moša – svaki pokret u zadnjih nekoliko stotina godina mora imati svog Mošu. Tako i ovaj. Tu je i drug narodni heroj, o kojem se država možda jest pobrinula, možda nije. No, država nije dužna samo njemu, nego i njegovim nasljednicima te široj rodbini. Tako kćer herojevog brata ‘dobiva’ preveliki stan. Besplatno. Tko dodjeljuje stanove? Netko treći ima tu moć. Stanovi nisu njegovi, ali je njegova moć. Imamo i radnicu koja ne može ostati u firmi mimo radnog vremena. Mora nahraniti dijete. Znači da živi sama, da je dijete samo. Koliko se društvo brinulo o natalitetu i koliko su trajali… Čitaj više »
A zanimljivo da kumovi u stvarnom životu nisu bili u dobrim odnosima stvarali su najbolje fimove.
Ma kakva ljudina taj Moša Pijade, eto iz bogate židovske obitelji se ničim izazvan bacio u komunizam, pa jadan robijao u kraljevim kazamatima. Pa rasturao prvu Jugu, jer eto, kako bi bilo da jedan svjetski rat prođe mimo naroda bivše Juge? Trebao ih je kralj sve streljati i točka.
Svakim nasin losim potezom mi kvarimo sami sebe. Sa svim sto uradimo moramo svaki dan ziveti. Zato postoje oni takozvani ratni sindromi. Ko drugome jamu kopa sam u nju upada.
Svijet bi bio bolje mjesto za život kad “stanove” ne bi dodjeljivali “moćnici”,već bi se dodjeljivali potrebitima po transparentnim pravilima.Sve “državne stanove” su izdvajanjem iz svojih primanja platili stanovnici.Povraća mi se na “dobrotvore” koji dijele tuđe.Zahvalan možeš biti nekome kad ti dijeli svoje.Tragedija je kad je političar “moćnik”,a bilo bi normalno da je politika običan posao.Doduše,ne vidim neke koristi od tog posla.Poslovni indexi uvijek porastu kad je rad vlasti nečime stopiran…
“Močnik” je u stvari nitko….Onaj tko se takvim smatra je u zabludi,i onaj tko mu “moć” priznaje je također u zabludi.
Osveta je jelo koje se poslužuje hladno, kaže jedna poslovica. Nekada je bolje ako se ne posluži.
Otišla su ta vremena važnih ljudi od formata u “pičku materinu” i ova gore ispričana priča je lijepa,nostalgična i u današnje vrijeme više podsijeća na sladunjave božićne bajke. Neki dan je čuveni glumac Kirk Douglas proslavio svoj 102 rodjendan i pročitao sam dio njegovog životopisa,ali nisam impresioniran njegovim bogatim i uspješnim životom nego komentarom nekog čitatelja podno tog članka nekih novina. Naime Kirk Douglas je tamo 60 tih godina imao vrlo jaku želju da upozna Maršala Josipa Broza Tita i pokušavao je na razne načine da se susretne sa njime.Kontaktirao je svoju i ambasadu Jugoslavije,ali su uvjeravali da to nije lako itd, da bi glumac Kirk na kraju zatražio telefonski broj kabineta Maršala Josipa Broza Tita i čim ga je dobio zazvao kabinet,predstavio se i rekao da se želi susresti sa Titom.Već sutradan Tito je poslao avion i pozvao glumca da dodje u Ljubljanu kako bi se upoznali i malo… Čitaj više »
Šjor Ivo, mislim da ste trebali za temu o osvetoljubivosti (ako imate dobre namjere) odabrati neke nepoznate likove i smjestiti je u neko neutralno vrijeme i mjesto !
… ovako zaključujem da ste temu namjerno podmetnuli tipovima poput Alerika koji promptno i “argumentirano” pljuju po našoj prošlosti koja je, za većinu, bila sigurno bolja od ove sadašnjosti. Samo da znate da sam skužio kamo ste željeli “vodu skrenuti”…
tu nije riječ o osvetoljubivosti, nego o ‘prevaziđenoj sujeti’ ili tako nečem. Osvetoljubivost za stvarne nepravde trebamo njegovati, u doba kad nas pravni sustav sve manje štiti. Ovako se dešava da te zločinac okrade ili što već, ti znaš krivca, policija ga već osamdeseti put saslušava.. na kraju ti se smiješi kad te sretne na ulici a tebi ostaje nada da ćeš u raj kad mu oprostiš. oćeš, oćeš..
Taj isti Moše je imao i priću kako treba natjerati seljake da ratuju i da dođu u partizane tako što će im sva sela popaliti i sve pobiti pa će očajni morati doći njima…………………
Titova politika bratstva i jedinstva bila je sekularna verzija Hristovog “ljubi bližnjeg svog”. Titovu politiku su, kao i Hristovo učenje, prigrlili siromašni a odbacili bogati. Hrist je učio da će prije deva proći kroz ušicu igle nego bogataš dospjeti u Raj. Zato je Tito, u svojoj beskonačnoj milosti, bogatima bogatstvo oduzeo i dao im šansu da se Raja dokopaju. Hrist je bogatima poručio: “Vaše zlato i srebro uhvati rđa, njihova će rđa biti svjedočanstvo protiv vas i kao oganj progutati vaša tjelesa”. Oduzevši im zlato i srebro koje ih je vodilo u propast, Tito je nacionalizacijom bogate spasio od vatre Pakla. Tito je uzeo od bogatih i dao siromašnima. Učinio je to slijedeći nauk Svetog Ambrozija, koji je vjerno slijedio Hristov nauk: “Ne daješ dar od svog imanja onome ko je siromašan. Daješ mu ono što je njegovo. Jer, sve nam je dato na zajedničko korištenje, a ti si to… Čitaj više »
Ako pretpostavim da je priča točna (vjerovatno jeste, jer je teško da je ona nečiji plod mašte ) ovakvo nešto u današnjim vremenima nije moguće da se desi, ako moćnik nema osobnog interesa ili njegova sugovornica nije poslana na čisto formalni razgovor sa prije utvrđenim dogovorom od strane drugog moćnika.
Znači bez obzira na njegovu nedvojbenu ljudskost prije svega, on reprezentira na nekad i mnogo humanija vremena od ovih kakva danas vladaju pa i na vlast tog vremena, ma što drugi mislili o njonj danas.
Učinit nekom ogromnu uslugu, a ne tražit zauzvrat ništa je na osobnoj razini megalomanskih razmjera prikaz veličine ovog čovjeka koji je mogao nju poslat i u zatvor bez ikakvog problema.
Nisu svi primjeri svijetli, jednom prijatelju sam povremeno posuđivao male svote novaca koje je uredno vraćao sve do jednom kad je cak postao bezobrazan irekao da nece nikad vratiti. Ja mu oprostim, a on umjesto zahvale priča protiv mene i s prijezirom i bezobrazlukom. Batina je iz raja izašla i nekima bas to treba da bi shvatili.