Nepristojni Musemić

Nogometni savez BiH kaznio je FK Sarajevo jer je njihov trener Husref Musemić utakmicu vodio „nepristojno“ obučen. Imao je na sebi bijelu, lanenu košulju dugih rukava, hlače i patike.

Vjerujem da nema sredine na svijetu u kojoj se ne vode polemike o (ne)pristojnom oblačenju. Svi imaju svoja pravila  i spremni su kažnjavati na razne načine one koji ih ne poštuju. Ta pravila su za neke svetinja i nešto vrlo važno u životu, ono što im omogućava pokazati svoje pravo lice, svoj identitet. Oni koji ne poštuju takva pravila su protiv temeljnih vrijednosti te sredine, i kao takvi se moraju kazniti, nekada čak drastično.

Međutim, pravila oblačenja se toliko razlikuju u raznim sredinama da je nešto što je u jednoj sredini najpoželjnije, u drugoj sramota. U Škotskoj je normalno da muškarac nosi suknju, a kod nas bi neko tako obučen bio „bijela vrana“. Negdje je nezamislivo vidjeti muškarca bez kape, a negdje kapu nikada nisu stavili na glavu. Dok u jednim zemljama kažnjavaju žene ako im nije prekriveno lice, u drugim ih kažnjavaju ako je pokriveno, i tako dalje.

Način oblačenja je propisan i po nekim zanimanjima, po trenutku, po mjestima, događajima, i ko zna po čemu još. Dok se na nekim mjestima i u nekom vremenu moraš obavezno obući u uniformu, na drugom i u drugo vrijeme si kažnjen ako si u uniformi. Za sahrane se određuje boja odjeće koja je pristojna. Na ulici ne smiješ biti u kupaćem kostimu, a na plaži je to sasvim u redu. U javnosti se pojaviti potpuno nag je skandalozno, a na nudističkoj plaži je nepristojno imati i najmanji dio odjeće na sebi. Kada posjećuju papu, odlaze u Iran ili slično, žene iz pristojnosti stavljaju maramu na glavu, i zanimljivo, to ne izgleda ništa naopako. A na dodjeli Oskara bi bile smiješne s maramom, jer smo mi već u svojim glavama prihvatili kako tako treba biti.

Malo-pomalo, ljudi tako izgrađuju pravila ponašanja u oblačenju kojima nekada toliko zakompliciraju stvari da se stvore velike polemike, a nekada i neredi samo zbog toga. Tradicionalno je već raspravljati o tome kako je pristojno, a kako nepristojno obući se za školu, za posao, za izlazak na ulicu, za odlazak na svečanost ili bilo na koje mjesto. Više je to vezano za žene, kod njih je uglavnom sporno „koliko su pokazale“, „je li se vidjelo previše“. I naravno, nikada se oko toga nisu usuglasili niti svi muškarci, niti sve žene.

I da se vratim na početak priče. Teško bi bilo naći mjesto na cijelom svijetu u kom bi Husref Musemić onako obučen bio proglašen za nepristojnog, pa još i kažnjen zbog toga. Ali eto, na tom mjestu na kom je bio, u funkciji u kojoj je bio i za takve prilike neko je donio pravilnik po kome je proglašen za nepristojnog. Meni još uvijek nije jasno koji je to detalj u odjevnoj kombinaciji presudio da bude kažnjen, mada sam iz te sredine i nije mi strana ni oblast sporta. Što nema kravatu? Iskreno, sport i kravata mi se nekako ne slažu, mada mi taj ukras ne izgleda niti nepristojno. Što nije u cipelama? Patike mi se čak čine prikladnijima na sportskom terenu. Ili što nije imao sako? Hej, po onolikoj vrućini biti u sakou je kazna, i ako je cijeli stadion lagano obučen, zašto kazniti samo trenera?!

Teško se oteti dojmu da u ovom slučaju pravila nisu u potpunosti pogodila metu. I ne samo u ovom slučaju, mnogo je pretjerivanja i previše normi u oblačenju, a tamo gdje je previše propisa, obično nedostaje slobode.