Nesreća za nesrećom

Priča mi prijatelj kako je na poslu nastradao i zbog teških fizičkih povreda zaglavio u bolnici, mada radi sasvim bezazlen uredski posao programera, sjedeći po cijeli dan u udobnoj fotelji.

A bilo je to ovako. Kao i svakog jutra, došao je na posao, poslužio se kavom iz automata, sjeo i uključio sve aparate, malo pogledao naslovnice portala, a kad je došlo vrijeme da se radi, prihvatio se posla. Sve je bilo normalno, a on je radio sam u svom uredu, pošto je imao odgovoran posao za koji mu treba puna koncentracija. I tako je krenuo dan, već se približavala prva pauza, kad se iz susjedne kancelarije začuo strašan krik. Mom drugaru su se odsjekle noge. A onda se, nakon pauze od jedne sekunde, taj krik pretvorio u takvo vrištanje da je bilo strašno slušati.

Drugar je skočio i jurnuo prema vratima. Tako naglo ih je otvorio da je čuo samo jak, tup udarac s druge strane vrata i jauk koji je uslijedio. Okrenuo se, zavirio iza vrata i vidio kako na hodniku leži kolegica držeći se za glavu. I ona je bila jurnula da vidi zašto im kolegica vrišti, je li joj život ugrožen, a baš tada je moj drugar naglo otvorio vrata, udario je i oborio na pod.

Vidio je da mu je kolegica na hodniku povrijeđena, već je počela i krvariti, ali je zaključio da je ona druga u većoj opasnosti pa je jurnuo ka njoj, pa kad nju spasi, vratit će se ovoj na hodniku. Kako je krenuo, a još uvijek je bio okrenut prema kolegici na hodniku, nije ni primijetio da je pred njim usisivač koji je čistačica tu ostavila dok je otišla po novi filter. Pao je preko usisivača i udario glavom u izbočinu na zidu koja je napravljena da kroz nju idu ventilacione cijevi. Udarac je bio takav da je mislio da mu se glava raspala. Krv je pljusnula. Ali smogao je snage i ustao, utrčao u susjednu prostoriju u kojoj je kolegica stajala na stolu, vrištala i poigravala. Za njim je utrčala i ona kolegica sa hodnika.

„Šta je bilo?!“, pitao je on kolegicu na stolu onako krvav, uplašen i zbunjen.

„Tamo! Tamo!“, pokazivala je ona u ugao između ormara i zida.

Drugar je gledao, ali ništa opasno nije vidio.

„Šta je tamo?!“, već je iznerviran pitao.

„Miš! Miiiiš“, vrištala je kolegica.

Ubrzo je stigla hitna pomoć i odvezla u bolnicu mog drugara i kolegicu koju je udario vratima. Onu koja je bila u najvećoj opasnosti, na stolu, nisu. Na sreću, nisu imali potres mozga, vratili su se iz bolnice samo sa zavojima.

Eto, vama nevjernim tomama, koji ne vjerujete da je miš tako strašan, očitog dokaza kako niste u pravu. Vidite kako ljude kosi i krv njihovu prolijeva kao da je lav.