Prije nekoliko desetljeća vlasti u Kini su provodile velike reforme, ostvarivale velike planove, koji su ponekad bili veći ili manji promašaji.
Cilj im je uvijek bio dobrobit naroda, napredak, kako bi se prvo brojno stanovništvo spasilo od gladi, a kasnije krenulo i u napredak. Bilo je tu akcija opismenjavanja, pa osuvremenjivanja poljoprivredne proizvodnje, elektrifikacije i tako dalje. Tako su jednom zaključili da vrapci nanose ogromne štete rižinim poljima i kad su izračunali koliko zrna pojedu, smatrali su da trebaju pokrenuti akciju uništavanja vrabaca i tako povećati prinose riže i nahraniti dodatno mnoga gladna dječja usta.
Počela je neviđena hajka na vrapce. Stimulirao se natjecateljski duh, dodjeljivane su nagrade i razna druga priznanja građanima, najboljima, najuspješnijima. Natjecanje je bilo ne samo među pojedincima, nego i među selima, pa su dovozili po pune prikolice mrtvih vrabaca, samo da bi pokazali koliko su uspješni. I tako su vrapci gotovo istrijebljeni. Rezultati su viđeni već naredne sezone – vrapci nisu napadali rižina polja.
Ali pojavio se novi problem. Ubrzo su se namnožili brojni kukci, koje su inače uništavali vrapci, i prosto opustošili rižina polja. Šteta je bila veća nego ona koju su činili vrapci. Naravno, vlasti nisu željele priznati svoju grešku, iduće godine su pokušavali uništavati kukce, ali posljedice su bile još veća glad i iskustvo da se više ne smije tako postupati. Kao sjećanje na taj događaj u Kini postoji i muzej u kom su izložene brojne fotografije i ostalo što je bilo vezano za navedeno istrebljenje vrabaca, ali se čini da to nije bilo dovoljno da se taj primjer prenese i na druge, različite slučajeve, ali po lošim posljedicama slične navedenome. Jer na tom iskustvu bi se trebalo znati izvući zaključak i u slučajevima koji nemaju veze s vrapcima.
Na primjer, kad bi nekome palo na um da zbog toga što u prometu svakodnevno gine mnogo ljudi, potpuno obustavi promet, trebalo bi da ljudi umiju zaključiti da bi šteta od takve mjere bila veće od koristi. Istina, ljudi tada ne bi ginuli u prometu, ali bi ginuli jer po njih nije došlo vozilo hitne pomoći, jer im nije na vrijeme dostavljena pomoć prilikom zemljotresa, suše, poplave ili drugih nepogoda; jer je negdje zavladala glad zbog nemogućnosti opskrbe, jer su ljudi ostali bez posla, jer se ne mogu družiti s najmilijima pa je porastao broj suicida i tako dalje.
Slično bi bilo i kada bismo ukinuli struju, pravdajući odluku time da je mnoge ubila, ukinuli avione jer ponekada padnu, na kraju kad bismo prestali jesti jer se neki uguše zalogajem. U svakom slučaju bi neko bio i spašen, samo što bi stradalih u cjelini bilo mnogo više i šteta mnogo veća.
To je tako jasno i razumljivo. Ali čudno je to kako i tako jasne stvari nekada ljudima nisu jasne i kako masovno prihvate igru koju im nametnu neki autoriteti. Nekada te igre imaju dobre namjere, moguće je da su takve bile u akciji protiv vrabaca, ali nekada im čak ni namjere nisu časne. Vjerujem da čitaoci već znaju na što ciljam kada o ovome pišem, koji problem mi je na umu, a koji nas danas tišti, nemam potrebe to ni objašnjavati. Opet radimo nešto gdje je šteta veće od koristi. Koljemo vola za kilu mesa, rekla bi narodna izreka. Navodno, za dobrobit naroda. Ali za kraj želim navesti misao jedne pametne žene, možda nam i ona malo pomogne.
Hannah Arendt (1906 – 1975) je još davno rekla ovo: „To stalno laganje i nema za cilj da narod povjeruje u laži, već je cilj da niušta ne vjeruje. Takvom narodu nije oduzet kapacitet za akciju, već kapacitet da misli i sudi. S takvim narodom možete raditi šta hoćete.“
I Sjeverna Koreja je posekla sve sume,pa kad su pocela urusavanja,opet poceli sa sadnjom.I bavarska isto.Problem je to sto zamjenske sume nisu dobre.samo original.Ali Kill Bill ce sve rjesiti uskoro.
Budimo realni a ne emotivni.
Zamislite da ljudi zive u sreci i blagostanju.
Da nema nepravednih zakona, da ne postoji glad, ratovi korupcija, da zatvore farmaceutske trovacnice i pocnu ljeciti tradicionalnim ljekovitim biljem i cajevima. Da prestanu s gmo hranom, da umjesto stetnih 5G koriste opticke cablove, da ravnomjerno rasporeduju bogatstvo, ukratko sreca za ljude!
Mislim da bi svaki par imao po 4 djece minimalno te ta djeca takodjer po min. 4, vrlo brzo mozda u samo 1 ili 2 stoljeca bilo bi preko 200 milijardi ljudi!
P. S.
SVAKO DOBRO U NOVOJ 2021 svima koji odbiju cjepivo, a ostalima izrazavam duboku sucut…
Postoji bitna razlika – sve ovo u vezi s covidom ne radimo mi. Sve poteze vuče ono što nazivamo država. Vlast, koja u rukama ima zakonodavnu, izvršnu i represivnu moć stvara okvir.
Taj okvir je fašistički, ovog puta potpomognut tehnologijom.
Cilj uvođenja dosad u povijesti neviđene diktature nije totalitarizam sam po sebi, niti cijepljenje svih i svakoga.
U pitanju je zadržavanje pažnje na nebitnom.
Jedna od posljedica fašizacije će biti totalna ovisnost stanovništva o vladi/državi.
Problem je kozmičke naravi.
Vlast (očito centralna, iz jednog središta se upravlja cijelim svijetom) će svojim mjerama, cijepljenjem, izopćavanjem neposlušnih iz društva, padom plodnosti izazvane cijepljenjem vrlo brzo dovesti do smanjenja populacije na Zemlji. Za ostalo će se pobrinuti…
Ono što je ispred nas, nikad nije viđeno u povijesti, nemamo se za što uhvatiti kao ogledni primjer pa izvući pouke za ponašanje danas.
Hannah Arendt (1906 – 1975) je još davno rekla ovo: „To stalno laganje i nema za cilj da narod povjeruje u laži, već je cilj da niušta ne vjeruje. Takvom narodu nije oduzet kapacitet za akciju, već kapacitet da misli i sudi. S takvim narodom možete raditi šta hoćete.“
Amen – sve ostalo macku o rep!
Taj modus operandi viđamo svakodnevno. Servira nam se na pladnju kao prirucnik kako se koristi mozak. Cilja na inteligenciju jata. Kud prva riba zapliva sve je prate. Skoro sve. Postoje osobe sa dozom individualnosti razuma i drugacijeg mentaliteta. Postotak takvih varira od naroda do naroda i mentaliteta. Najvisi postotak ljudi koji razmisljaju svojom glavom je u skandinavskim zemljama. Kako se spustamo juznije takvih izuzetaka je sve manje. Postoji izreka sto juznije to tuznije, ne bez razloga. Svima nam je jako dobro poznat balkanski mentalitet. Spustimo li se jos juznije dolazimo u drustva u kojoj individualnost nije na visokoj cijeni. Razmislja se kolektivno. Takvi narodi sve rade u gomili. Kao mravi. Cak i na putovanja odlaze u gomili. Takav im je mentalitet , tako su naucili. Stvarno se onda nemamo cemu cuditi kad u nekoj od takvih drzava narod zbog jedne recenice potamani sve vrapce i komarce.
Svijet kao svijet je napravljen savršen, sa svim preudvjetima za savršen život koliko god ljudi bilo. I ljudi kao fizicka bica su napravljena savršena za opstanak i CIST zivot na zemlji. Samo sto mi ne zivimo ni s od savrsenog zivota. Napravljeni smo da budemo u harmoniji sa zemljom i okolinom. Mislim da su skoro sve, ako i ne bas sve bolesti na ovom svijetu nastale umjetnim putem, jer mislim da onaj tko nas je napravio znao je sve o zemlji i uskladio nas s njom da nemamo tih problema. Ovaj zivot je laž, sve je laž doslovno. Jako loš život, mučimo se, gaze nas, zbog cega? Volio bih uci u njihovu glavu da vidim sta se dešava, jer ovaj moj mozak ne moze to provarit. Bilo bi bolje da nostradamus bude u pravu kad predvidi smak svijeta, al budala samo lupa gluposti.
Kad pišeš o nekoj temi barem nađi podatke koji su dostupni a mreži
Vas prepoznatljivi ludit ovdje s komentarom. Autor napisa: “Slično bi bilo i kada bismo ukinuli struju, pravdajući odluku time da je mnoge ubila …” Negdje mora biti granica, jer mogli bismo rec – ne cemo ukinuti ni GMO hranu jer ona daje puno vece prinose, a to znaci da bi mnogo vise umrlo ljudi od gladi nego od stete GMO. Ali da li je tako? Kako se moze izracunati cijena genetskih poremecaja svih ljudi? Sto ako degeneracija bude takva da ljudi postanu sterilni, hocemo li i onda rec – da, ali bez GMO bilo bi i jos gore (kao da ljudi nisu zivjeli prije GMO)? I vratit cu se bas na struju, tocnije na umjetno izazvano polarizirajuce elektromagnetsko zracenje bez kojeg ni ovaj tekst se ne bi mogao objaviti. Kad je Marconi na otoku Wight postavio prve radio antene ubrzo se otkrilo da nema vise pcela na otoku. Sve gripe,… Čitaj više »
krasan clanak.
ne pretenciozan,
tako lako citljiv, a tako dubokouman.
Poučna i istinita priča.