Nije u šoldima sve

Ovu pjesmu sve češće pjevaju, nakon značajnih uspjeha, hrvatski sportaši koji zarađuju nekada mnogo više za samo jedan dan nego obični smrtnici za čitavu godinu.

Pjevaju li tako što im se dopada ritam pjesme, muzika ili riječi, ne znam. Ali vjerujem da je i među tim mladim ljudima već mnogo onih koji razumiju da uistinu u novcima nije sve. Imaju priliku za dobro zaraditi, i razumljivo je da to čine. Malo je onih koji ne bi to učinili da su na njihovom mjestu. Ali sigurno ima i ljudi koji ne bi to učinili po cijenu tolikih odricanja, koji misle da ima i važnijih stvari u životu od novaca i slave koju tako zarađuju. Ko je od njih u pravu – e, to je već stvar procjene svakoga pojedinca.

Eto, na sreću ili na žalost, ja sam jedan od onih koji ne jure za novcima po svaku cijenu. Možda to i ne umijem, ne znam… Nije da ne volim imati dovoljno novaca, ali puno toga nisam prihvatio raditi za lijepu zaradu ako sam procijenio da mi to ne čini zadovoljstvo, da nije časno, i puno toga sam prihvatio raditi bez ikakve zarade ako mi to čini zadovoljstvo. Prihvaćao sam i poslove koji mi ne čine zadovoljstvo, poslove koji omogućavaju poštenu zaradu, ali koji će mi omogućiti da, zahvaljujući zaradi na njima, radim i ono što će mi činiti zadovoljstvo. Ne spadam u one koji imaju prevelike prohtjeve i ne postavljam sebi ciljeve koji su neostvarivi, tako da uvijek imam dovoljno. Pružam se onoliko koliko se mogu pokriti.

Zašto ovo pišem i kome bi bilo bitno to kako se ja ponašam?

Pa, jednostavno, ponukao me na to jedan komentar na ovom portalu u kom čitatelj pokušava izračunati koliko sam zaradio pisanjem na njemu. Po njegovom računu, to je svota između 25.000 i 50.000 eura i to bi, kaže, bio „prilično dobar razlog za slavlje“ jubileja u povodu 500 napisanih tekstova. Istina, bilo bi lijepo dobiti ovoliku sumu. Ne znam bi li bila i zaslužena, ali da se ne bavimo time, da kažem samo da nisam dobio ni jednog eura. Ali nisam ni očekivao, jer je to stvar dogovora. Znao sam unaprijed da možemo ići s ovakvim portalom tek ako se nas nekoliko udruži i svako se odrekne nečega onoliko koliko može. To je bio rizik u kom smo svi bili svjesni da možemo i izgubiti ako uspjeh izostane. Važna nam je bila ideja, a kako sam ja nepopravljivi idealist, mislio sam da se mogu uključiti na svoj način, pisanjem u mjeri u kojoj mogu, koliko treba i bez naknade.

Za sada ide po planu, možda čak i bolje nego što smo računali. I ovo nije sve. Ovaj portal ima namjeru još napredovati, vidjet ćete, nadam se, kako i kada. Ne ide to velikom brzinom jer želi ostati nezavisan, slobodan, a to nije lako. U ovim vremenima moći pisati i objaviti ne bojeći se „šta će reći gazda“ je prava rijetkost i vrlo je teško takvima zauzeti značajniji prostor u medijima. Moguće je da dođe bolje vrijeme i za ovaj portal u kome će moći i zaraditi toliko da nagradi i moj rad, i rad drugih koji za sada nisu nagrađeni, i naravno da bi mi to bilo drago. Ali i ako ne dođe, ni jednog trenutka neću žaliti za potrošenim vremenom koje sam proveo pišući ove tekstove, jer od samog početka sam se pomirio s time da to činim besplatno.

Dakle, nekoga bi izračun“moje zarade“ na ovom portalu od strane, vjerujem dobronamjernog čitatelja, naveo da pomisli kako je oštećen i da bude nezadovoljan, a mene navodi na to, kada vidim da neko misli da je moj doprinos portalu toliki, da budem zadovoljan i da me to još više motivira u radu. Zato hvala za takav komentar, i on će biti detalj koji će mi „feštu“ uljepšati i voditi mene, a i sve nas, ka novom jubileju.

Znam da nisam jedini koji ovako razmišlja, mada smo mi takvi, čini mi se, u manjini. Ali ima nas. I vjerujemo – nije u šoldima sve!

Za dijasporu koja čini dio tima portala Logično. 🙂