Čini se da se u Njemačkoj događa nešto što bi se moglo nazvati “probudom iz zelenog sna”. Nakon godina intenzivnog fokusa na zaštitu klime i obnovljive izvore energije, njemački političari polako shvaćaju da ekonomija ne može opstati samo na vjetru i suncu. Predsjednik konzervativne stranke CDU, Friedrich Merz, koji bi mogao postati sljedeći njemački kancelar, jasno je rekao: “Ekonomija je važnija od klime.” Ali kako je došlo do ovog zaokreta i što to znači za Njemačku i ostatak svijeta?
Lažni narativ o globalnom zatopljenju
Prije nego što nastavimo, važno je istaknuti da je teorija o globalnom zatopljenju uzrokovanom ljudskom aktivnošću vrlo upitna, ako ne i lažna. Iako se mnogi političari i mediji trude prikazati tu teoriju kao neospornu činjenicu, postoji značajan broj znanstvenika i istraživača koji osporavaju tu tvrdnju. Klima na Zemlji uvijek je prolazila kroz cikluse zagrijavanja i hlađenja, a dokazi pokazuju da su te promjene često bile potpuno prirodne, bez ikakvog utjecaja čovjeka. Ipak, unatoč tome, mnoge zemlje, uključujući Njemačku, bazirale su svoju energetsku i ekonomsku politiku na ovom upitnom narativu, što je dovelo do ozbiljnih posljedica.
Zelena politika i njeni problemi
Posljednjih godina, Njemačka je bila jedan od glavnih zagovornika borbe protiv navodnih klimatskih promjena. Vlada kancelara Olafa Scholza, uz podršku Zelenih, obvezala se na postupno ukidanje ugljena do 2030. godine, osam godina prije planiranog roka. Kako bi to postigli, masovno su ulagali u obnovljive izvore energije, poput solarne i vjetroenergije, te subvencionirali “zelene” tvrtke. Na papiru, to zvuči sjajno, ali u praksi, stvari nisu išle tako glatko.
Njemačka je, na primjer, ugasila svoje nuklearne elektrane, što ju je učinilo još ovisnijom o uvoznom plinu, posebno onom iz Rusije. Kada je izbio rat u Ukrajini i prestao dotok ruskog plina, Njemačka se našla u velikim problemima. Cijene energije su skočile, a industrija, koja je okosnica njemačkog gospodarstva, počela je stagnirati.
Merzov plan za spašavanje industrije
Friedrich Merz, vjerojatni sljedeći kancelar, sada kaže da je vrijeme za promjenu. On smatra da je prethodna vlada previše ulagala u zelenu energiju, zanemarujući potrebe industrije. “Nismo spremni ugroziti njemačku industriju,” rekao je Merz tijekom jednog od svojih predizbornih govora. On želi usredotočiti politiku na očuvanje industrijskog kapaciteta, dok se istovremeno traže realna rješenja za smanjenje emisija.
Merz je skeptičan prema ideji “zelenog čelika”, odnosno proizvodnje čelika pomoću vodika dobivenog iz obnovljivih izvora energije. On smatra da je bolje ulagati u tehnologije za hvatanje ugljika, koje bi mogle smanjiti emisije bez potrebe za potpunim prelaskom na vodik. Međutim, i te tehnologije su skupe i još uvijek nisu dovoljno razvijene za široku primjenu.
Protivljenje Zelenih i SPD-a
Naravno, Merzove ideje naišle su na otpor Zelenih i Socijaldemokratske stranke (SPD). Robert Habeck, kandidat Zelenih za kancelara, rekao je da nitko ne bi trebao vjerovati da čelik proizveden iz ugljena ima budućnost na svjetskom tržištu. Slično, čelnici SPD-a kritizirali su Merza, tvrdeći da bi njegov plan uništio milijarde eura vrijedne investicije i desetke tisuća radnih mjesta.
Kriza njemačke industrije
U međuvremenu, njemačka industrija se suočava s ozbiljnom krizom. Broj stečajeva je porastao, a velike kompanije najavljuju masovna otpuštanja. Primjerice, proizvođač autodijelova Schaeffler planira ukinuti 4700 radnih mjesta, a Continental namjerava smanjiti broj zaposlenih za 7150. Čak i automobilski div Volkswagen razmatra zatvaranje pogona i otpuštanje desetaka tisuća radnika.
Ovi problemi nisu ograničeni samo na autoindustriju. Sektori poput metalurgije, građevinarstva i trgovine također bilježe negativne trendove. Sve više kompanija razmišlja o otpuštanjima, što pokazuje da je gospodarska situacija u Njemačkoj sve teža.
Što dalje?
Čini se da Njemačka stoji na raskrižju. S jedne strane, postoji pritisak da se nastavi borba protiv navodnih klimatskih promjena, ali s druge strane, ekonomija ne može opstati bez jake industrije. Friedrich Merz i njegova stranka CDU vjeruju da je vrijeme za realniji pristup, koji će uravnotežiti ekološke i ekonomske potrebe.
No, pitanje je hoće li njemački birači podržati ovaj zaokret. Izbori 23. veljače pokazat će hoće li Njemačka nastaviti svoj zeleni put ili će se okrenuti ka jačoj podršci industriji. Jedno je sigurno: odluke koje Njemačka donese imat će veliki utjecaj ne samo na nju, već i na cijelu Europu i svijet.
Dakle, možemo reći da su Njemcima konačno “došli iz guzice u glavu” i shvatili da ekonomija ne može živjeti samo od vjetra i sunca. Ali hoće li ova probuda doći prekasno? To će pokazati vrijeme.
Njemačka – kolonija u kojoj žive veliki primitivci. Nadam se potpunoj deindustrijalizaciji i nestanku blesavog naroda
Skužajte, nije Njemcima ništa iz guzice do uma došlo jer sve šta bi tribalo doć ne dolazi odozdala nego odozgara.
Šta su bitni Njemci kad je ovde sve i još gore jerbo su ove tvorevinice njemački vazali, a i sama Njemačka je vazal.
Totalno je pobrkan red stvari.
Ovo pitanje je isuviše komplikovano da bi se gledalo iz jednog ugla. Inustrijalce ne interesuje ni klima, ni životna stredina – njihov cilj je što veća zarada bez obzira na posledice. Stanovništvo većinom gleda na isti način… kroz dinar (dolar, evro). Forsiranje zelene agende garantovano nije previše simpatično privrednicima osim onih koji su dobili vrlo jeftine kredite kojim su izgradili energetska postrojenja pa sad prodaju struju po subvencionisanoj tarifi. Ukratko, ni nemački industrijalci, ni nemačka populacija nije srećna zbog nameta koje su dobili iz sumljivih razloga. Cela ova priča ima više ciljeva, jedan od prvih koji dolaze na red je oduzimanje Rusiji bitne poluge uticaja i izvora prihoda. Takođe se pokušava okriviti Rusija za nedostatak i poskupljenje energenata a zbog njih i ostalih roba odnosno pad kompletnog životnog standarda. Kada se tome dodaju i “neophodni” troškovi pripreme za rat… —————— Još jednu stvar valja istaći: totalitaristički političari su mnogo blizi… Čitaj više »
Dobro da su se sjetili
Smanjite dozivljaj, njemcima jos Im je u guzicu. Sa plinoviod severni tok imali su I ekonomija I ekologija. Kad su poceli da izvoljevaju I da menjaju boje metana pa da Bude rozev pa zeleni I na kraju plavi metan rusi su postavili najsavremeni plinoviod I isporucivali su njemcima plin kakve boje hoce. Preko severni tok moze da ide I vodik, Ali njemci nisu stigli do toga zasto stiglo naredjenje za sankcije.
Ovo je samo predizborna retorika.Cilj je sastaviti bilo kakvu vladu bez AFD-a i nastaviti deindustrijalizaciju Njemačke.
Zagađenja od raznih dimnjaka tvornica ili automobila su stvarna, ali oni za automobile ne nude odavno poznato rješenje da auto ide na vodik iz vode, kao što je to prikazao još 1995. Stanley Meyer, nakon čega su ga otrovali 1998. jer je odbio bogatu ponudu naftaša. Oni će radije izmisliti novi porezni namet kao nekakvo “rješenje” koje uopće ne rješava problem, nego nam samo direktno otima pare iz džepa. Stanley Meyer je svima javno pokazao kako auto na vodu radi i prešao je više od 1000 km s jednom litrom vode. Kompletna naftaška i automobilska industrija su ga ocrnili i proglasili za laž njegov auto na vodu, ali ta njihova reakcija je sasvim razumljiva, jer oni gledaju samo svoj sitni, tj. krupni novčani interes, a on je razmišljao slično kao Tesla koji je je rekao da će struja svima biti besplatna. Jedan moj prijatelj je nakon godinu dana eksperimentiranja i… Čitaj više »
Nije još