Noćni zvukovi

Noć je uglavnom tiha, mirna, opuštajuća. U toj tišini bi trebalo biti lijepo odmoriti se, naspavati, pa ujutro puni energije krenuti u novi dan.

Ipak, nisu sve noći iste i ne budu sve uvijek mirne. Nekima su čak sve vrlo bučne pa se i na takve naviknu i dobro spavaju. Neki ni u najvećoj tišini ne mogu spavati. Ima ljudi koji godinama ne mogu ni zaspati, a kamoli dobro odspavati i odmoriti se.

Kad sam bio student, spavao sam u sobi pored vrlo prometne ulice u kojoj su vozila tutnjala po cijelu noć na samo tri-četiri metra od mog kreveta. Navikao sam se brzo na to, mada sam bio došao iz sela u kom je noću sve tako mirno, i spavao sam kao da je oko mene savršeni mir. Znam neke ljude koji su stanovali pored željezničkih stanica i kojima ta stalna buka nije smetala. Kažu da im, kada dođu negdje drugdje prenoćiti, nedostaje baš buka i škripa željeza i pisak lokomotiva.

Ali kad se dođe u jesen života, ipak više godi noćna tišina. Ili je to tako meni, a nekome možda i nije? Sad mi godi tišina ili neki zvuci koji nisu preglasni, koji su mi ugodni. Recimo, uživam kad trebam zaspati, a čujem kako pada kiša. I blago fijukanje vjetra mi godi. Ugodno mi je čuti i cvrkut ptica, nekada i lajanje pasa. A posebno mi godi potpuni muk koji se „čuje“ kad pada snijeg.

S druge strane, ne volim kad me probudi škripa guma auta pri naglom kočenju. Ako se mora tako naglo kočiti, znači da je riječ o nekoj opasnosti. Je li neko nastradao? Prebirem u trenu gdje su moji bližnji, da nije neko od djece, dolazeći kući, nastradao? Da nije neko drugi, poznat ili nepoznat, u opasnosti? Ne volim ni vrisku pijanih i nadrogiranih, turiranje motora bez auspuha i nepotrebna trubljenja usred noći. I kola hitne pomoći nekada prave pretjeranu buku. Po mog susjeda ponekad dođu, a sirenu ostave uključenu sve dok ga ne iznesu u vozilo, što ipak potraje nekoliko minuta. Ne vidim zašto im ta sirena treba kad su već pred kućom?

A noćas, sasvim neočekivano, u dva sata poslije pola noći ispod mog prozora čujem glasno kreštanje svrake. Svraka je inače malo, nestaju, a uglavnom su aktivne danju. Usred noći ih nisam nikada čuo, a pogotovo mi nije jasno šta u to vrijeme radi ispod mog prozora gdje nema nikakve hrane? Eh, ko bi znao svračja posla?! I sad više ne znam jesam li se tom oglašavanju obradovao, je li me ono naljutilo, zabrinulo, razočaralo? Koji je osjećaj izazvalo u meni? Možda me samo zbunilo? Ili sam ravnodušan? Ne, ravnodušan zasigurno nisam, ali ne znam kako bih mogao opisati šta je to kreštanje izazvalo u meni. Znam samo da nakon toga nisam mogao zaspati bar desetak minuta, da sam razmišljao o toj ptici.

Zato kad razmislim o svim tim noćnim zvukovima, kad bih mogao birati, izabrao bih onaj koji proizvode kapljice kiše udarajući o lišće drveća. To je prava muzika za uspavljivanje.