Voda se smatra osnovom života. Na Marsu, međutim, veći dio je zaleđen, a ostatak je pun soli sa Marsovog tla, što je čini beskorisnom NASA astronautima koji treba da slete na crvenu planetu do 2033. godine da „nauče kako da žive i rade u drugom svijetu.”
Slanu vodu je nemoguće piti, pa je uklanjanje soli obavezno, naročito metodama razbijanja vode na kiseonik i vodonik, a postupak je izuzetno složen i skup. Mogućnost dobijanja kiseonika i vodonika iz slane vode proces bi učinilo mnogo lakšim i jeftinijim.
Zbornik Nacionalne akademije nauka (PNAS) objavio je u ponedjeljak istraživanje novog sistema, koji su razvili inženjeri sa Univerziteta Vašington u Sent Luisu, a koji može direktno rastvoriti elemente iz neupotrebljive slane vode.
Istraživački tim, koji su predvodili Vijay Ramani, Roma B. i Raymond H. Wittcoff, ispitivao je sistem kako u zemaljskim uslovima, tako i u simuliranoj marsovskoj atmosferi od -33 ⁰F (-36 ⁰C).
„Naš marsovski slani elektrolizator radikalno mijenja logistički račun misija na Mars i šire“, rekao je Ramani. „Ova tehnologija je podjednako korisna i na Zemlji gdje okeane pretvara u održiv izvor kiseonika i goriva.“
Ova tehnologija će pružiti dodatni put da pomogne NASA-i da ispuni svoju misiju slijetanja ljudi na Mars do 2033. godine. Perkloratni elektrolizatori sa slanom vodom efikasniji su od trenutnih najsavremenijih alkalnih vodenih elektrolizatora pod zemaljskim uslovima koji pokazujuju put za korištenje neoptimalnih inputa za proizvodnju ultračistog vodonika i kiseonika, prema PNAS. Pristup postavlja jedinstveni put za održavanje života i proizvodnju goriva za buduće ljudske misije na Mars.
Budući astronauti morat će da proizvode vodu za život na crvenoj planeti, kao i gorivo neophodno za putovanje kući. Sistem razvijen u Ramanijevoj laboratoriji može da proizvede i jedno i drugo, bez potrebe za grijanjem ili prečišćavanjem izvora vode.
„Paradoksalno, rastvoreni perhlorat u vodi, takozvane nečistoće, zapravo pomažu u okruženju poput onog na Marsu“, rekao je Shrihari Sankarasubramanian, naučnik iz Ramanijeve grupe i zajednički autor rada.
Činjenica da novi sistem može da radi sa „neoptimalnom“ ili slanom vodom može znatno smanjiti troškove uređaja za elektrolizu svuda, uključujući i Zemlju.
Tim Ramani očekuje da udruži snage sa NASA-om radi daljeg razvoja sistema, a takođe se nada da će se on koristiti za pomoć roniocima u istraživanju neotkrivenog okruženja u dubokom moru. „Nakon što smo pokazali ove elektrolizere u zahtjevnim marsovskim uslovima, namjeravamo da ih primjenimo i pod mnogo blažim uslovima na Zemlji kako bi koristili hranljivu ili slanu hranu za proizvodnju vodonika i kiseonika, na primjer elektrolizom morske vode“, rekao je Pralay Gayen, saradnik istraživačkog tima.
2019. NASA je objavila da namjerava da astronaute pošalje na Mars do 2033. NASA administrator Jim Bridenstine rekao je predstavničkom odboru za nauku, svemir i tehnologiju da bi slijetanje na Mars moglo da se ubrza, skorijim slijetanjem na Mjesec.
“Moramo da naučimo kako da živimo i radimo u drugom svijetu. Mjesec je najbolje mjesto za dokazivanje tih sposobnosti i tehnologija. Što prije postignemo taj cilj, to prije možemo da pređemo na Mars”, rekao je Bridenstine 2. aprila 2019.
što se babi tilo to se babi snilo
“rekao je Bridenstine 2. aprila 2019” – čudno, zvuči kao da je rekao dan ranije.
Gospode Boze!!!
Prva elektroliza vode je izvedena još 1800. godine gdje se uz pomoć istosmjerne struje puštene u dvije, u vodu (H2O) uronjene elektrode razlažu vodik i kisik iz H2O a vodik i kisik su u stvari odlično gorivo (npr. raketno), pa mi to sad baš i ne izgleda neko novo otkriće. Novo bi bilo da su pronašli način drugačiji od elektrolize. Elektroliza počinje primjenom vanjskog izvora napona između elektroda u prisutnosti elektrolita (npr. natrijevog klorida ili sumporne kiseline) ili dovođenjem iznimno velike količine napona (ako se ne upotrebljava elektrolit). Elektrolitskom disocijacijom će se vodik pojaviti na katodi (negativno nabijenoj elektrodi) uslijed redukcije, a kisik će se pojaviti na anodi (pozitivno nabijenoj elektrodi) uslijed procesa oksidacije. Ioni nastali elektrolitskom disocijacijom privučeni su na elektrode suprotnih naboja. (Wiki.) …pa ako na Marsu ima slane vode, to znači da u njoj već postoji elektrolit (natrijev klorid – sol,) pa treba samo pustiti struju u elektrode u posebnim čelijama koje će hvatati vodik i kisik … „Paradoksalno, rastvoreni perhlorat u… Čitaj više »
Mars na Drinu .
Na Marsu ćuprija ?
To jesu gluposti, ali Zemlja nije ravna, ta teorija je heliocentristicka podvala s ciljem diskreditiranja geocentricke istine.
Da podmornice ne proizvode plitku vodu !
PREPORUKA
Kunem se posle svega ovoga sta se desava ne bi se iznenadio da Mars uopste ne postoji
Mars je smrtonosan za većinu živih organizama osim nekih mikroba, pogledat par dokumentaraca o toj crvenoj prašini di znanstvenici lijepo objašnjavaju ako uđe recimo djelomično u nastambu svi bi riknuli u par dana, a ovi pričaju o glupostima