U dvorac bivše Nove Godine, koja je sad Stara, došla je nova Nova Godina nešto ranije nego što je bilo planirano i zatekla Staru dok se pripremala za odlazak.
„Dobra večer! Oprostite, ja sam malo poranila, možda sam Vas omela?“, bila je učtiva Nova Godina.
„Dobra večer. Ništa ne smeta, samo se smjestite. Ovo je svakako vaš novi dom u dolazećoj godini.“
„Znate, bila sam nestrpljiva, željela sam što prije stići pa sam vozača stalno požurivala, i eto… Imam toliko ideja i želju da ih što prije provedem u djelo. Puna sam elana…“
„Znam, znam! Potpuno razumijem svaku Vašu riječ. Isto tako sam se i ja osjećala kad sam došla ovdje. Mislila sam da mogu cijeli svijet promijeniti za vrijeme svog mandata. Mislila sam da mogu sve ljude usrećiti. Pa to se činilo tako lakim poslom! Ali…“
„Ali meni se ne čini, ja znam da to mogu! Ja neću nuditi samo nekim ljudima da budu sretni, nego svima. Ili gotovo svima, ogromnoj većini. To je lako – samo ova silna bogatstva, kojih ima u izobilju, rasporedim na sve podjednako. Tako ću već dobiti 99% zadovoljnih i svi će me voljeti i pamtiti po dobru. Hranu ću također rasporediti svima, da se ne bacaju viškovi dok neki gladuju, i tako će me opet voljeti svi koji su sada gladni, a oni koji su bacali hranu, njima će biti svejedno je li višak bačen ili dat onima koji su gladni. Kada riješim ove dvije stvari, ratovi će sami od sebe prestati, a sve ono što je trošeno na ratove, trošit će se na obrazovanje, umjetnost, zdravstvo i druge lijepe i korisne stvari. Pa zar bi neko razuman mogao biti protiv ovakvih mojih namjera?!“
Stara Godina je ju tužno i bezvoljno gleda pa uzdahne: “Eh, kako ste Vi mladi, neiskusni i naivni! Da, ista sam takva bila i ja! Kao da slušam sebe kako sam govorila na današnji dan. Kako sam samo bila neznana! Ništa nisam znala o ljudima!“
„Šta mi to želite reći? Da će ljudi biti protiv toga da im bude bolje? Da će raditi protiv mene i ako im želim samo dobro, čak i ako to dokazujem djelima? Da će…“
„Dijete moje naivno! Želim Vam svašta reći, ali nije uobičajeno da Nova Godina i Stara Godina izmjenjuju savjete, nije uobičajeno čak ni da se sretnu i pozdrave, da bilo kako kontaktiraju. Snalazimo se same kako znamo i umijemo. Mi smo ti kao političari. Svaka puno obećava, svakoj narod u početku vjeruje, a kasnije se pokaže da su obećanja bila lažna i da narod ostaje razočaran. Ispraćaju nas kao političare – uz zvižduke i psovke, a novima kliču i dočekuju ih s velikom nadom i s puno povjerenja. Zato bi bilo dobro da zapamtite ovo što sam Vam rekla i ne iznenadite se kad vas na kraju odbace kao krpu.“
„Hm? Znači tako? Pa, imate li, ipak, neki savjet za mene?“
„Ako baš inzistiraš – ne obećavaj puno. Ne očekuj puno. Bar ćeš otići manje razočarana. I bit ćeš upamćena bar zbog toga. Možda i zadovoljna…“
„Hm?…“
Samo sam došao da vidim jesam li još tu ili sam već prešao u novu…
Električna novogodišnja (bez marke)čestitka ”našem”pricidniku čovičanstva:
DEAR TRUMPY!
DON’T TRY TO PLAY WITH PUTY!
DON’T BE SO GLUPY!
Ti Ivo kao da si mene gledao dok sam bio Novi. Kakvo iskustvo – logika je zakon. A govorili Stari: “ne jede se sve što leti”. Što ih ne poslušah…
A možda nisam pogrešio. Kažu ljudi i sledeće: “budala se uči na svojim greškama a pametan na tuđim” ali iskustvo kaže da se do kraja nauči samo ono što se doživelo. Možda cilj života nije da ga provedemo siti i u toplom ne razmišljajući ni o čemu kao prasići već da da se kompleksnije izgrađujemo. Ili sam ipak od onih koji se uče isključivo na svojim greškama i tu nema pomoći.
Jako lijepa alegorija. …nema se što dodati ni oduzeti .. sve je “ledeno” jasno.
… No, poštovani Ivo, ja ti u dolazećoj godini i svim budućim novim godinama, želim ostvarenje svih tvojih želja!
Vrijeme “tece ” i nizu se Nove Godine , vrijeme je pokret a buducnost je ono sto smo sada . No ljudi ce i dalje vodit ratove kao u staroj godini,dapace danas znamo kako samo jednom raketom pobiti milijune ljudi , mrzimo se medjusobno, takmicimo se i ljuti smo , ljubomorni jedni na druge . Dakle buducnost je ocigledno u sada , da li je moguce da se to stanje svijesti radikalno promjeni ? Da psiholoski ignoriramo hronolosko vrijeme , jer cinjenica jest da nas vrijeme i evolucija kao civilizaciju nije promjenilo na bolje , , razlicite sistemske organizacije poput skola ili religije nas isto tako nisu promjenile.Sva ta povijesna ogromna patnja nas nije promjenila a mi uporno slavimo Novu Godinu u nadi ce nam bas ova Nova pomoci da se promjenimo, 🙂 Ako nam kao civilizaciji treba sutra da bi doslo do promjene , onda je to uzaludna nada… Čitaj više »