Očigledna opsesija LGBT lobija da utiču na djecu mogla bi da izazove američku kulturnu reakciju koju niko ne želi da vidi

Muški gej hor objavio je video snimak u kojem kažu „dolazimo po vašu djecu“ i školski okrug je počeo da predaje seksualno eksplicitni materijal učenicima trećih razreda. Insistiranjem na ovome, LGBT grupe rizikuju vrlo ružnu reakciju.

Treći zakon kretanja Isaka Njutna kaže da za svaku akciju postoji jednaka i suprotna reakcija. Iako se ovo odnosi na fiziku, može se odnositi i na kulturu i društvo. Još početkom 2000-ih, vjerska desnica u Americi nagovarala je vladu da kanonizuje tradicionalni brak i uvede nekoliko državnih zabrana istospolnih zajednica. LGBT lobi ih je odbacio u velikoj mjeri. Na kraju, Vrhovni sud je te zabrane ocijenio neustavnim, a dugina zastava ponosno se vijorila nad kulturnim bojnim poljem.

Kako je vrijeme odmicalo, LGBT politički lobi nastavio je da se uvlači u kulturu sa svom suptilnošću udara čekićem u stakleni sto. Nedavno je hor homoseksualnih muškaraca iz San Franciska objavio video koji je od tada izbrisan, navodeći da „dolaze po vašu djecu“. Iako su tvrdili da je satiričan, sumnjam da je bilo koji roditelj koji brine o sigurnosti svog djeteta smatrao da je to smješno.

Insistiranje se nastavlja i u drugim oblastima, nedavno je objavljeno da školski okrug u Viskonsinu daje učenicima trećih razreda knjige koje sadrže seksualno eksplicitnu LGBT literaturu. Pored ostalih stvari, ove knjige grafički detaljno opisuju različite seksualne činove, kao i kako se koriste aplikacije za seks. Podrazumjeva se da postoje ogorčeni roditelji, bijesni na školski okrug koji je dozvolio da se tako nešto nastavi. Osam ili devet godina staro dijete nema nikakve veze sa seksom, osim onoga o čemu roditelji žele da razgovaraju s njim. Pa opet, to je opšti problem onoga što LGBT lobi radi, pokušavaju da uđu u domove Amerikanaca, nepozvani.

Kada sam pisao o Ronu De Santisu koji je usvojio zabranu Floride za trans-sportiste, razgovarao sam o ideji postojanja određenih kulturnih linija u pijesku. Većina Amerikanaca nema problema s homoseksualnim brakovima, jer većina Amerikanaca shvata da niko zaista ne želi da mu se sudi za ono što radi u svom domu. Međutim, kad god počnete da se gurate u domove drugih ljudi, zahtijevajući da oni ne samo da prihvate vaš životni stil, već da ga aktivno odobravaju i čak podstiču, iz uzajamnog poštovanja prelazite u carstvo tiranije.

Činjenica je da roditelji ne žele da se bave diskusijama o seksualnosti bilo kojim drugim tempom, i ne bi trebalo. Škole i vlade ne bi trebalo da diktiraju porodicama šta treba da rade sa svojom djecom u tom pogledu. Roditelji najbolje poznaju svoju djecu i na kraju su odgovorni za njih. Pokušaj nametanja ovakvih seksualno eksplicitnih diskusija tako maloj djeci uvijek će naići na kršenje poštovanja nečijeg doma i porodice. Reakcija će uvijek biti apsolutna odbojnost i veća reakcija.

Ironija ovoga je u tome što se ista vatra i bijes koji je vjerska desnica imala prošlih godina sada pojavljuju u LGBT lobiju. Sada su LGBT aktivisti ti koji žele da utiču na ono što se dešava u domovima ljudi. Oni ne zahtjevaju samo prihvatanje, već i odobravanje njihovog načina života, kao da ideja da se jednostavno poštuje privatnost jedni drugih nije dovoljna. Reakcija na ovo neće biti onakva kakvu oni žele.

Predviđam da će povratni udarac doći u slojevima. Prvo će ovi bijesni roditelji ići do školskih odbora, a zatim će se okomiti na te školske odbore kako bi bili sigurni da se to neće dogoditi. Dalje će se lobirati da vlade država zabrane ovu literaturu u školama, i više nego vjerovatno u crvenim državama zabrane će proći. Američka porodica će se pobuniti, a mnogi će tvrditi da je argument „klizavog terena“ koji je prvo iznijela vjerska desnica bio tačan. Rekao bih da to nije problem. Problem je što živimo u svijetu u kojem ljudi jednostavno ne mogu da ostanu dovoljno sami, i kao takvi neprestano ćemo biti u grlu jedni drugima dok ponovo ne naučimo da se bavimo svojim poslom.

Autor: Micah Curtis