Od Spidermana do homoseksualnosti – Slikovnica za “predškolski uzrast”

“Volim Spidermana,… i što onda?” Ovo je naslov slikovnice koja je, ako se ne varam, 2014. objavljena u Italiji i cilj joj je razbiti stereotipe o muškim i ženskim ulogama u društvu.

Slikovnica je za djecu kasnog predškolskog i uzrasta prvog razreda osnovne škole i govori o tome kako mala Cloe pripovijeda priče koje mama piše na računalu i ima veliku strast: Spidermana! 

S torbom s likom svog omiljenog junaka je htjela krenuti u prvo razred, ali je reakcija bila fraza: “Ali to je za dječake!” 

Oko male Cloe su svijet, škola, igračke, čak i pozivnice na rođendanske zabave jasno podijeljene na muške i ženske, piše u pojašnjenju slikovnice.

Do ovog trenutka je sve kako bi trebalo biti i ako mala Cloe želi torbu s likom Spidermana, neka je ima. Zašto ne? Vjerujem da će se svi složiti s tim.

No, kako stoji u opisu, “knjiga se bavi raznim pitanjima koja se odnose na stereotipe, svijest o rodnom identitetu, usporedbu između djece i multikulturalnu stvarnost. Otvara pitanje seksističkih igračke, percepciju homoseksualnih parova, društvenu i kulturnu raznolikost s kojima se dijete susreće i svjetlucavi svijet prikazan u knjigama iz djetinjstva”.

“Cloe govori iz prve ruke o stvarnosti oko sebe, a podupiru je roditelji koji se jednostavno i jasno trude demontirati krute mehanizme podjela između muškaraca i žena, koje bole Cloe i koja žudi za slobodom, autonomijom i znanjem”, stoji u opisu izdavačke kuće Settenove.

Ono što želimo pokazati jest posljednja stranica slikovnice, nakon što Cloe insistira da ne postoje školske torbe za curice i dječake i da ona, kao djevojčica, može nositi torbu s likom Spidermana.

Iskreno, ako djevojčica uporno želi torbu s omiljenim likom, koju uglavnom nose dječaci, gdje je problem? Ne postoji. Dobit će torbu sa Spidermanom, umjesto ružičastu s likom Hello Kitty, ili s čim već ne, i problem je riješen.

Međutim, postavlja se putanje zašto je autor torbu pobrkao sa seksualnim opredjeljenjem djevojčice od 6 godina, ako tako što uopće postoji, što eksplicitno naglašava na kraju slikovnice.

Na početku knjige Cloe se nalazi u knjižari s tetkom, koja zove svoju sestru, mamu male Cloe, smije li joj kupiti torbu sa Spidermanom. Mama odgovara da može, a Cloe u razgovoru s vlasnikom knjižare, koji je pita “Je li torba za njezina brata?”, kaže kako je za nju, a na njegovu opasku da “kupuje torbu za dječake” mala Cloe odgovara “kako ne postoje torbe za dječake i djevojčice i kako je Spiderman za sve”.

Još uvijek nema nikakvog problema, osim što je mala Cloe napisala “kako je, kada je mama stavila fotografiju nje s torbom sa Spidermanom na Facebook, dobila mnogo lajkova”. Jako “važno” za dijete od šest godina je brojati “lajkove” na Facebooku. No, idemo dalje.

Ovdje Cloe objašnjava sukobe s ostalim učenicima, koji je ne razumiju, osim Harija, koji jedini tvrdi kako ne postoje igračke ili superjunaci za djevojčice i dječake. Ovdje stranica završava izjavom Cloe, koja je tog dana shvatila koliko je važno da ona bez straha nosi torbu s likom Spidermana.

Da se zaustavimo ovdje, još uvijek ne može biti nikakvih primjedbi, ali se priča ne završava ovdje.

Uostalom da skratimo, posljednja stranica, nakon što se Cloe uz podršku obitelji, prijatelja Harija i zbog vlastite hrabrosti oduprla okolini koja je puna stereotipa i predrasuda o ulogama žena i muškaraca u društvu, mala Cloe od 6 godina dolazi do zaključka “kako sada zna da će, kada bude velika, moći imati dečka ili čak i djevojku”.

Trebaju li se ili ne na ovaj način razbijati stereotipi o ulogama muškaraca i žena u društvu, prosudite sami.