Odjeća i boje kroz vrijeme – Harmonizacija i bitnost slike

Još od samih početaka čovječanstva, prije više od 100 tisuća godina, klima je tjerala ljude da se zaštite od hladnoće te su na sebi nosili krzno i kožu ulovljenih životinja, kao i druge materijale dobivene iz prirode.

Bijeli lan nastaje u drevnom Egiptu kao dragocjena tkanina tri tisuće godina prije Krista i nosi se kao pokazatelj socijalnog ranga, kao dekorativan predmet i predmet za zaštitu kože od vanjskih utjecaja čime se tijelo održavalo u dobrome stanju. Lan je solidan i daje sliku njegovane osobe i dan-danas.

U isto vrijeme u Kini se nosi svila, koja također simbolizira da je osoba koja tu tkaninu nosi pripadnik visokoga društva. Ostanimo u ovome dijelu svijeta, pa se podsjetimo što je o važnosti dojma petsto godina prije Krista, navodno istaknuo poznati filozof i učitelj Konfucije: “Jedna slika govori tisuću riječi“. Otprilike u isto vrijeme rađaju se i prapočeci brendova i logotipa, a prijelomnim događajem smatra se Krezovo (kralj Lidije iz 6. stoljeća prije Krista) stavljanje prvoga žiga na metalnoj kovanici.

Materijali koji se nose bili su pokazatelji imućnosti i u antičkome svijetu, pa su tako oni bogatiji uživali privilegij nošenja pamuka i svile, a oni manje povlašteni bili su ograničeni na platna od lana i vune. Jednak princip nalazimo ponovno u srednjem vijeku, kada boje i materijali označavaju razlikovnost u društvenim klasama i naglašavaju identitet osobe koja ih na sebi nosi.

Predstavnici francuskoga plemstva stoljećima su imali svoje savjetnike ili savjetnice za oblačenje, a ono čemu su pridavali veliki značaj bila je skladnost boja. Primjerice, izuzetno se pazilo na boje koje se nose tik uz lice jer se one reflektiraju na ten. Taj se običaj modnoga savjetovanja reflektirao i na građanske slojeve.

Poznato je da je posljednja francuska kraljica voljela čipku i trošila velike količine novca na odjeću, te bi satima bila zatvorena sa svojom savjetnicom za oblačenje do te mjere da su joj u jednome trenutku morali umanjiti budžet za odijevanje. Simpatična anegdota vezana je uz skandalozan događaj kada je dala izraditi pamučnu haljinu i time se izjednačila s običnim pukom. Mariju Antoanetu odijevala je vrhunska savjetnica i krojačica Rose Bertin koju je kraljica proglasila i neslužbenom ministricom mode. Naše doba ovu stilisticu prepoznaje i kao prvu proslavljenu modnu dizajnericu u svijetu.

U naše vrijeme odjevna savjetnica uzima u obzir skup svih segmenata koji stvaraju opći dojam osobe: stav, tijelo, boje i stil kako bi označila i savršeno harmonizirala osobnost svakog pojedinca.