Od davnih vremena, široko je prihvaćeno mišljenje da ljudi imaju pet osjetila: dodir, sluh, njuh, vid i okus. Međutim, znanstvenici sve više sumnjaju da je ovih osjetila puno više. Prema najnovijim istraživanjima, tih je osjetila devet, a ne pet.
Pet osjetila koncept je na snazi od rasprave „O duši“ (knjiga II), djelu poznatog grčkog filozofa Aristotela. Tada su identificirana osjetila smatrali skupom sposobnosti da identificiraju i dobivaju informacije o našem okolišu kako bismo ga bolje shvatili, te zato govorimo da su osjetila “vanjska”. Više od 2000 godina kasnije, znanost tvrdi da ih nemamo samo pet, nego devet.
Koje su to osjetila?
Prema Françoisu Le Correu, liječniku specijaliziranom za osjetila sa Sveučilišta Pierre i Marie Curie (Paris 6) i autoru rada pod nazivom „Razlikovanje osjetila: određivanje i klasifikacija“, postoje još četiri takozvana “unutarnja” osjetila koja također svakodnevno koristimo.
On objašnjava da “iskustvo koje imamo u našem svijetu, ili našem izravnom okruženju, nije jednostrano, već multisenzorijalno”, te tvrdi da je otkrio da “slušna percepcija može biti pod jakim utjecajem vizualne percepcije ili da slušna percepcija može također utjecati na našu percepciju okusa”. François Le Corre tvrdi da je znanost predugo zanemarivala unutarnja osjetila zbog vanjskih osjetila. Danas postoji široki konsenzus među znanstvenicima koji podupiru hipotezu da postoji više od pet osjetila.
Dakle, četiri unutarnja osjetila koja se dodaju na pet vanjskih osjetila su termopercepcija, nocicepcija, propriocepcija i ravnoteža. Termopercepcija nije ništa drugo nego sposobnost da osjetimo temperaturu, nocicepcija omogućava osjećaj boli, propriocepcija (ili kinestezija) je sposobnost lociranja vlastitih dijelova tijela i konačno ravnoteža.
Ako su ova osjetila očigledna svima, tada moramo priznati da ih danas imamo devet, a ne pet kako smo do sada učeni.
Izvor: Theses.fr
Zanimljivo. A sto je sa tzv “sestim culom” (sad ga, u biti mozemo nazvat deseto culo), hunch kako bi rekli englezi. Kad slutimo da nesto nije u redu. A taj osjecaj smo svi osjetili, vise puta. I zasto ne slusamo taj osjet vise? Koliko puti nam se dogodilo da smo, nakon loseg odabira rekli: “Zna san!!!” jer i jesmo znali da to ne treabamo uradit, ali ipak jesmo.
Intuicija je glavna. Ona nas vuče vanka.
Kompjuteri je nemaju.
A sto je sa situacijom kada osijetimo da nas netko posmatra i tada se okrecemo u tom smijeru, ponekda ta udaljenost zna biti i poprilicna. Dali je sugestija pogledom i mislima osijetilo. Osobno sam to testirao mnogo puta usmijerim pogled u nekoga i naprimjer ponavljma u mislima hajde se pocesi desnom rukom po nosu, a zatim sam znao promijeniti sugestiju pa se vratiti na prvu i cijelo vrijeme funkcionira. Jeste u nekim slucajevima je to islo vrlo lako i brzo, u nekim slucajevima sam trebao malo vremena. Ako to nije osijetilo sto je onda?
A sto je osijecaj da je nesto blizu dodira? Tama i netko prilazi rukom ili prstom ili nekim predmetom na manje od pola centimetra od vaseg tijela i vi to sijetite i tocno locirate mijesto ili tocku na vasem tijelu, kao da su se aure dodirnule?
Odlicna , neiscrpna tema! Malo toga je neistrazeno ili nama malo kazu pa je tako i sa covjekom. Komentari su odlicni, cestitke kolegama! Tema je preopsirna da bi u jednom komentaru napisao nesto smisleno , ali da probam. Covjek je udaljen od prirode te gubi prirodne sposobnosti,sto udaljeniji to manje sposoban. Te sposobnosti nisu izgubljene nego samo smanjene zbog ne koristenja( slicno je sa misicima ili mozgom ako se ne koriste zakrzljaju). Na pr. mozemo osjetiti zracenje(cudi me da kolege nisu navele), najbolji primjer je toplinsko zracenje(posebno, sada zimi). Osjecaj nadolazece opasnosti Japanci zovu haragei pa ako ima ime valjda postoji. To se isto moze trenirati kao i sve drugo. Intuicija je jak i nepogresiv osjecaj kojeg cesto ne slusamo ili ne cujemo. Nemaju svi ljudi isti kapacitet za intuiciju , ali ipak svi ju imamo. Za ove i slicne osjecaje moramo biti u skladu sa samim sobom i prirodom… Čitaj više »