Otključavanje dugovječnosti: Što je zajedničko ljudima koji žive do 100-te godine?

Ljudi širom svijeta žive dulje, a očekivano trajanje života pri rođenju neprestano raste. Neke procjene čak navode da se prosječni životni vijek povećava za četvrtinu godišnje – porast koji je pridonio porastu starih. Sada, kada postoji više ljudi koji žive do 100, 110 ili čak više godina, samo je fer pitati se: koje zajedničke osobine imaju ovi stogodišnjaci?

Prva osoba koja je živjela najmanje 110 godina umrla je 1899. u dobi od 110 godina i četiri mjeseca. Od tada životni vijek postaje samo sve duži. Trenutačna rekorderka za najstariju osobu koja je ikada živjela je Francuskinja Jeanne Calment, rođena 21. veljače 1875., a umrla 4. kolovoza 1997. u dobi od 122 godine i 164 dana. Očekuje se da će uskoro netko oboriti njezin rekord. Studija objavljena od strane istraživača sa Sveučilišta Južne Danske (SDU) vjeruje da postoji 25 posto šanse da netko obori rekord Jeanne Calment do 2050. godine.

Slična studija koju su napravili i istraživači SDU na gotovo 17.000 danskih i švedskih stogodišnjaka, otkrili su da su najstariji iz Danske umirali u sve višoj i višoj životnoj dobi. Međutim, istraživači su također istakli da ovaj trend rasta nije primijećen kod švedskih stogodišnjaka. Glavni autori studije, Anthony Medford i Kaare Christensen, koji su svoja otkrića objavili u časopisu Demography, pogledali su što dvije zemlje rade drugačije za svoje starije.

Usporedba Švedske i Danske

Prvo, Medford i Christensen otkrili su velike razlike u zdravlju najstarijih osoba u Švedskoj i Danskoj. Studija koju su citirali, objavljena u časopisu The Journals of Gerontology, otkrila je da se poboljšanje zdravlja stogodišnjaka može mjeriti s onim što nazivaju Aktivnosti svakodnevnog života. Te aktivnosti uključuju osnovne zadatke potrebne za neovisan život, poput mogućnosti da se okupaju i oblače bez pomoći.

Žene stogodišnjaka rođene u kasnijim godinama u Danskoj imale su poboljšane aktivnosti svakodnevnog života, a to se očituje u trendu da se više stogodišnjaka dolazi do dobi od 110 godina pa čak i više. Suprotno tome, ovo poboljšanje aktivnosti svakodnevnog života nije primijećeno među najstarijim osobama u Švedskoj. Studija je čak otkrila pogoršanje testova mobilnosti, kognitivnih funkcija i performansi.

Ovo je otkriće značajno iz perspektive javnog zdravlja, jer sugerira da stogodišnjaci trebaju osjećati normalnost tijekom svojih svakodnevnih aktivnosti.

Nadalje, Medford i Christensen otkrili su kako postoje velike razlike između zdravstvenog sustava Švedske, koji je nedovoljno financiran, i Danske koji je bio adekvatno financiran. Starije osobe u Švedskoj nisu dobivale toliko podrške u pogledu pružanja skrbi. Smanjenje troškova u zdravstvu u Švedskoj, posebno je nesrazmjerno utjecalo na one koji su na dnu socioekonomske ljestvice, uključujući i starije osobe iz te skupine.

Na kraju, Medford i Christensen smatraju da se u najmanju ruku broj stogodišnjaka neće smanjivati, čak ni za Švedsku. Oni to u velikoj mjeri pripisuju napretku u tehnologiji i kvaliteti života, što može uvelike koristiti ljudskoj dugovječnosti u cjelini. Istraživači čak spominju kako bi stogodišnjaci mogli imati najviše koristi od napretka u životnim uvjetima zbog svojstvene otpornosti i trajne fiziologije.

Iako nisu konačni, Medford i Christensen smatraju da bi se ovi trendovi trebali uzeti u obzir prilikom davanja prijedloga za zdravlje najstarijih osoba u društvu.

Međutim, Medford i Christensen nisu uspjeli spomenuti ulogu prirodnih zdravstvenih mogućnosti u stvaranju stogodišnjaka. Pokazalo se da redovito sudjelovanje u vježbanju, obilje mentalne stimulacije učenjem i društvenom interakcijom te konzumiranje zdrave, prirodne prehrane uz dodatak nutritivnih sastojaka poboljšavaju višestruke faktore rizika za dugovječnost.