Palmino ulje je samo 2015. odnijelo 100 000 života

Kada govorimo palminom ulju, uglavnom se tvrdi kako koristi našem zdravlju iz više razloga. Sadrži obilje vitamina A i E, antioksidanse, nutrijente i dugog je trajanja. Ipak, palmino ulje se preporučuje u ograničenim količinama jer sadrži 40 do 50 posto zasićenih masnih kiselina, a može se kombinirati i s drugim uljima poput maslinovog.

U nekim tropskim krajevima u Africi, latinskoj Americi i Aziji u domaćinstvu se isključivo koristi palmino ulje jer jednostavno drugih izvora masnoća nema.

Palma (Elaeis guinnensis) se uzgaja plantažno, a palmino ulje se uglavnom hladno preša ili kemijski ekstrahira te plasira u Europi i Americi kao ulje s brojnim prednostima u zdravoj prehrani.

Postoje i druge studije, koje tvrde suprotno i da je palmino ulje zapravo štetno za ljude. Palmino ulje dobiveno ekstrakcijom plodova palme sadrži 40-50% zasićenih masnih kiselina, pa se treba koristiti umjereno. Nažalost, industrijska proizvodnja nudi i ulje palminih koštica, koje sadrži obilje miristinske i laurinske kiseline. Ukupna količina zasićenih masnih kiselina iznosi 85%, što je dvostruko više nego kod hladno prešanog palminog ulja. Ovo ulje svakako izbjegavajte.

Ali sve navedeno je potpuno nevažno u odnosu na vijest koja se sustavno prešućuje. Naime, zbog masovne proizvodnje palminog ulja umire na stotine tisuća ljudi, ali to nikoga ne zanima.

“Palmino nije štetno?” – Recite to indonezijskoj djeci

100 000 mrtvih godišnje je broj smrtnih slučajeva uzrokovanih izravnim i neizravnim učincima požara koji su podmetnuti u Aziji samo u 2015. godini.

Ovaj podatak otkrivaju studije sveučilišta Harvard i Columbia, objavljene u časopisu Environmental Research Letters.

Prema stručnjacima u javnom zdravstvu, od posljedica požara namjerno izazvanih od strane multinacionalnih korporacija koje se bave proizvodnjom palminog ulja samo u Indoneziji je umrlo 90 tisuća ljudi, više od 6 000 u Maleziji i 2 200 u Singapuru.

Toj tragičnoj stvarnosti treba dodati 500 000 slučajeva infekcija dišnog sustava, gotovo 50 milijuna ljudi je izloženo otrovnom dimu 24 sata dnevno, a nekoliko tjedana su bili otkazani letovi i zatvorene škole u Singapuru i Maleziji.

Požari su uzrokovani zbog rastuće potražnje za palminim uljem, zbog čega navedene zemlje pale svoje šume kako bi se omogućilo podizanje novih plantaža.

Šteta po bioraznolikost je neprocjenjiva. U samo 40 godina je s lica zemlje već izbrisano 58% životinjskih vrsta, masakr se nastavlja, samo kako bi se stvorilo što više mjesta za nove plantaže pogodne za uzgoj i proizvodnju palminog ulja.

No, požari ne samo da uništavaju šume i život koji ih nastanjuje. Šume pružaju sve vitalne elemente koji se prečesto zanemaruju. Umjesto raznih teorija, možda bi bilo dobro podsjetiti da upravo šume reguliraju klimu na Zemlji, kiše i apsorbiraju CO2 emitiran ljudskim djelovanjem. Požari koji i dalje pustoše ta područja u atmosferu emitiraju milijune tona stakleničkih plinova, čime se dodatno destabilizira klima i dolazi do vremenskih poremećaja.

Dovoljno je podsjetiti da je u 2015. Indonezija, poharana požarima, po emisiji štetnih plinova nadmašila Sjedinjene Države. Dakle, situacija je izvan svake kontrole.

Tresetišta na kojima se namjerno podmeću požari sadrže organske zapaljive tvari i oslobađaju velike količine sitnih čestica u atmosferu, kao što su PM 2.5, koji je najveći svjetski uzrok smrtnosti vezan za onečišćenja zraka, navodi se u studiji.

Kako je moguće da se ne može na kraj stati ubojitom ekonomskom i industrijskom sustavu, unatoč činjenici da i znanstvenici u javnost izlaze s dramatičnim predviđanja?

Neki su ravnodušni na sve ovo, kao i uvijek. Ravnodušni su prema smrti i ravnodušni su prema životu.

Gotovo identičan slučaj je s Kongom, zemljom koja posjeduje 80% svjetskih zaliha koltana, crni metal koji se koristi u proizvodnji gotovo svih elektroničkih uređaja. Mobitela, laptopi, pametni telefoni, optički kablovi, oružja,…, ništa ne bi moglo funkcionirati bez ovog vrijednog metala. Vjerojatno ni ove retke ne biste čitali na vašem računalu ili pametnom telefonu. Milijuni mrtvih u ratovima koje su u toj zemlji vodile multinacionalne korporacije i desetine tisuća djece koja danas u ropskim uvjetima rade u rudnicima koltana su anonimne kolateralne žrtve zapadne civilizacije. Roblje koje služi da se pokuša održati razina našeg blagostanja. Jednako tako i stanovnici Azije.

Ne treba zaboraviti da je prema posljednjim studijama Europske agencija za sigurnost hrane priopćila da palmino ulje imati ozbiljne posljedice na zdravlje potrošača. Ali nekome to očito ne smeta.

Palmino ulje znači profit, dobru zaradu u usporedbi s neznatnim troškovima. Ako se sve to događa na štetu zdravlja i tuđih života, koga briga? Kao da se samo danas uništavaju šume, koje bi mogle davati kisik umjesto novca!

Ovo nije prvi put da se upozorava da krčenje šuma ima štetne posljedice po zdravlje milijuna ljudi u tim zemljama, ali podaci iz 2015. su bez presedana u usporedbi s otrovnim oblacima iz vremena prethodne krize iz 2006. Godine. Danas je onečišćenjem pogođeno tri puta više ljudi. Uzalud sve konferencije i deklaracije. Kyoto i Pariz, održivi rast i očuvanje planete za multinacionalne korporacije ne vrijede.

Vlade zemalja pogođenih razornim požarima bi trebale ove podatke koristiti za izračun ogromnih troškova za oboljele, za naknadu štete obiteljima umrlih i poduzeti ozbiljne mjere da se zaustavi devastacija posljednjih zelenih pluća našeg planeta.

Ali mnoge od ovih zemalja, posebice one koje su svoja vrata širom otvorila multinacionalnim korporacijama, nemaju nikakve zakone za očuvanje okoliša i zdravlja ljudi. Razina korupcije u tih vlada doseže najvišu razinu, što ne obećava ništa dobro.

Što učiniti? Postoje oni koji će okrenuti glavi i oni koji tvrde da je vrijeme a se nešto učini. I to sad i odmah.

Čak i mi, kao pojedinci, možemo dovesti do promjena u gospodarskim i industrijskim politikama. Možemo izabrati da ne kupujemo proizvode koji sadrže palmino ulje, ali i mnoge druge. Ovo su koraci kojih se plaše velike multinacionalne kompanije, koje, osim na palež šuma i proizvodnju, ogromna sredstva troše i reklamirajući svoje proizvode. Treba pokušati, iako će nas pokušavati uvjeriti da time nećemo promijeniti ništa. No,… možda i ne bude tako?