Poništava li dobro djelo zlo?

Često se kao argument da neko nije počinio zlo djelo ističe kako je uradio neka konkretna dobra djela. Može li nas činjenica da smo jednom čovjeku spasili život osloboditi odgovornosti što smo drugom čovjeku oduzeli život?

U ovakvim slučajevima neki ljudi pokušavaju, objašnjavajući svoje stajalište, ubaciti veznik “ali” i tako i potpuno jasnu situaciju učiniti nejasnom, zamagliti je i na njima neodgovarajuće rješenje bar staviti upitnik. Dakle, oni naglase kako je svakoi zlodjelo – zlo, da svako treba kazniti, “ali u ovom slučaju” žrtva je svojim ponašanjem prosto natjerala zločinca da učini zlodjelo, pa ono tako i nije pravo zlo, možda tek neki prekršaj, a u nekim slučajevima je to čak junaštvo koje zaslužuje nagradu.

Da bismo bolje razumjeli stvar, treba se osvrnuti na jednostavnije primjere, one gdje nema mnogo emocija, a onda to primijeniti i na primjere u koje se uključuju i emocije. Evo, zamislimo da u školi jedan učenik ima samo petice iz biologije, da ih je zaslužio svojim stvarnim znanjem, a onda dobije jedinicu iz fizike jer je stvarno pokazao potpuno neznanje. Ako bi učenik, ili njegovi roditelji, nastavniku fizike prigovorili za slabu ocjenu, navodeći kao ključni argument da ne može imati jedinicu iz fizike jer ima peticu iz biologije, teško bi neko bio na njihovoj strani. Ili ako bi nakon toga prestao učiti biologiju pa dobio jedinicu, ne bi bio valjan argument kada bi se ljutio što je dobio jedinicu, a ranije je imao peticu. Jednostavno, svaki odgovor se ocjenjuje i nekada on može biti dobar, a nekada loš, a tako i ocjene. Za dobro djelo ide nagrada, za loše kazna.

Prema ovoj logici, sasvim je normalno da i onaj ko je učinio mnoga dobra djela, može odgovarati za nedjelo. Ako je neko nahranio stotinu gladnih ljudi, a onda jednom čovjeku oteo njegov vlastiti obrok, on će biti nagrađen za to što je nahranio gladne ljude, ali će i biti kažnjen što je oteo tuđi obrok hrane. Jedino što u takvom slučaju, kad bude kažnjavan, sudac će uzeti kao olakotnu okolnost i njegova dobra djela. Tako će on, ako je kazna za takvo djelo 100 do 1000 eura, platiti 100, a onaj ko ne čini i dobra djela, ili čak učestalo čini loša, platiti veći iznos.

Ali ima i ljudi koji nekada svjesno učine loše djelo kako bi spriječili nekoga drugoga da učini mnogo gore djelo. Davno sam čuo priču kako je neki stariji čovjek iz Posavine u II. svjetskom ratu bio zapovjednik jedinice koja je pripadala snagama koje su se borile protiv partizana i zapovjednik je nakon rata uhapšen i odveden na sud. On se branio ovako: “Jest, bio sam zapovjednik pomenute jedinice u mom selu, a ta jedinica je bila dio vojske koja je činila brojne zločine. Međutim, moja jedinica nije učinila ni jedan zločin. Naprotiv, u nekoliko navrata smo spriječili zločine. Da nisam ja bio na čelu ove jedinice, budite sigurni da bi bilo i zločina. Ja sam se namjerno žrtvovao samo kako bih to spriječio, jer bilo mi je jasno ko bi bio umjesto mene i šta bi sve učinio. A vi sad sudite kako mislite da treba.” I, tako su mi pričali, ovaj čovjek je oslobođen.

Bilo kako bilo, važno je imati na umu da dobro treba nagraditi, a zlo kazniti. I to ljudi načelno lako prihvate, ali onda nastane razlika u tome šta je za koga dobro, a šta zlo. Ali tu treba što je moguće više isključiti emocije. Neadekvatnim kažnjavanjem i nagrađivanjem možemo samo nanijeti štetu, i to svima, a najviše onima koje “branimo”.